AUCKLAND – Sir Edmund Hillary, preminuo u petak u 88. godini nakon zatajenja srca u bolnici u novozelandskom Aucklandu, prvi je čovjek koji je zajedno sa šerpom Tensingom Norgayom 29. svibnja 1953. osvojio vrh svijeta, himalajski vrh Mt. Everest visok 8.848 metara.
– Sir Ed sebe je opisivao kao prosječnog Novozelanđanina prosječnih sposobnosti. Zapravo, bio je kolos, izjavila je u povodu njegove smrti novozelandska premijerka Helen Clark i naglasila: "Bila je to junačka ličnost koja nije živjela samo odlučno, već ponizno i velikodušno".
Podvizi tog čovjeka, visokog 1,90 m, vesela lica koje danas krasi australsku novčanicu od pet dolara, "nastavljaju i danas, kao i proteklih pola stoljeća, nadahnjivati nove naraštaje Novozelanđana", rekla je premijerka.
Zastave su na Novom Zelandu spuštene su na pola koplja, a u Hillaryjevoj drugoj domovini, budističkom Nepalu, šerpe i narod mole da se Sir Edmund reinkarnira kao ljudsko biće.
– Istinska ostavština Edmunda Hillaryja i ono što ga čini stvarnim junakom, jest to što je Nepalu dao mostove i škole koje je sagradio, kazao je britanski alpinist Graham Hoyland.
– Smatrali smo ga drugim ocem, izjavio je Zimba Zangu, potpredsjednik Alpinističke udruge Nepala.
Hillary je osnovao zakladu Himalaya Trust koja je prikupila oko 250.000 dolara na godinu i osobno gradio škole, bolnice, mostove, čak i zrakoplovnu pistu.
– Bio je istinski izvanredni junak, div bez granica kojega ćemo pamtiti kao istraživača, pionira i vođu, rekao je Gordon Brown, premijer Velike Britanije koja je financirala Hillaryjevu ekspediciju.
Uspjeh ekspedicije bio je objavljen 2. lipnja 1953., na dan krunidbe tada mlade britanske kraljice Elizabete II, koja je je kasnije Novozelanđaninu dodijelila plemićku titulu.
Nakon povijesnog uspona, a po povratku u logor, Hillary je skinuo masku i pozdravio osmijehom s grimasom, zapisao je u svoj dnevnik o povijesnom usponu član ekspedicije George Lowe.
– Sjeo je na led i rekao, samo njemu svojstvenom jednostavnošću: Eto, osvojili smo ga, mrcinu, zapisao je Lowe.
Pri ekspediciji 1953. trebalo je 350 nosača da prenesu deset tona materijala u logor. Hillary i njegovi pratitelji morali su sami otkrivati put. Morali su savladati jednu po jednu zapreku bez pomoći kakvom danas raspolažu alpinisti.
Godine 2003. pri obilježavanju svojeg slavnog uspona Hillary je sam sebe u časopisu National Geographic opisao kao "starog Novozelanđanina koji se zabavljao otkrivajući nekoliko izazova u svome životu (…) pobjeda Everesta čini mi se manje važnom u usporedbi s drugim aktivnostim koji su obilježili moj put – poglavito onima koje sam učinio kako bih poboljšao život mojih prijatelja šerpa".
Povodom 50. obljetnice povijesnog uspona, Hillary, koji se proslavio i drugim ekspedicijama, primjerice na Južni pol, izrazio je žaljenje što se divna Himalaja danas komercijalizira.
U 54 godine oko 3.500 ljudi osvojilo je Everest, južnim putem, koji je lakši, ulaskom iz Nepala ili sjevernim putem s Tibeta. Planina se promijenila, mjestimice postavši odlagalište ispražnjenih boca s kisikom.
Šerpa Ang Rita (60), u Katmanduu: “Palim uljanicu i molim za njegovu reinkaranciju u ljudsko biće”.
Australski milijunaš, pustolov i filantrop Dick Smith: “Za mene je on bio najveći pustolov 20. stoljeća”.
Australski alpinist Tim Macartney-Snape, dvostruki osvajač Everesta: “Slava ga uopće nije promijenila, samo ju je iskoristio da bi pomogao nepalskom narodu. Bio je veliki humanist. Okrug Solu Khumbu u Nepalu dugo će oplakivati njegovu smrt jer mnogi ljudi koji danas ondje žive, mladi ljudi, pohađali su Hillaryjeve škole ili su im životi bili spašavani u medicinskim ustanovama koje je on financirao”.