ZADAR – U posljednje vrijeme azil za pse na Žmirićima se sve češće spominje kao mjesto gdje odlazi većina prijava za držanje životinja bez nadzora. Posljednja prijava stigla je jučer. Naime, policija je zaprimila dojavu da na predjelu Žmirići luta više pasa. Dolaskom na mjesto događaja utvrđeno kako se nalaze bez nadzora van ograde prihvatilišta, te ometaju promet i prolaznike.
Zbog držanja životinja bez nadzora protiv Marijane Mustač, voditeljice prihvatilišta, je podnesena prekršajna prijava.
– Policija je pravu kada dolazi na teren, no smeta mi kada se kaže da su psi bez nadzora, jer azil je 24 sata pod nadzorom. Psi se čuvaju danju i noću, no jednostavno od 220 pasa, koliko ih se sada nalazi tamo, nemoguće je da jedan od njih ne pobjegne. U azilu se uvijek nalaze volonteri koji ih potom vraćaju natrag, no situacija je stvarno grozna i tko god dođe ovdje i vidi ovu ogradu može razumjeti zašto i kako ti psi pobjegnu. To je slaba ograda i nije za azil. Psi se znaju popeti preko dva metra žice i preskočit je, a znaju i iskopati rupu ispod ograde, kazuje Mustač dodajući kako su trenutačno stanje azila i njegov sadašnji položaj problem svim građanima, no moli ih za razumijevanje dok se ne sagradi novi azil.
– Ograda je stara već tri i pol godine, dotrajala je i dok se ne napravi novi azil svakodnevno ćemo imati problema s bježanjem. Zato molim vozače da uspore kad već znaju da je tu azil, jer nikad ne mogu znati kada će pas izletjeti na cestu, bilo danju, bilo noću. Mi stalno vraćamo te pse u ograđen prostor, a i ljudi mogu vidjeti da je uvijek netko od volontera na cesti i vraća pse natrag. To je katastrofa i problem za svih, ali od 220 pasa, koliko ih je ovdje, uvijek jedan nađe rupu, kazala je Mustač.Ona je pritom reagirala i na nedavno policijsko izvješće o napadu četvorice pasa koji su udomljeni iz azila.
– Nije mi jasno zašto policija piše takva izvješća kada postoji deset svjedoka koji tvrde potpuno suprotno. Taj dečko koje su psi napali, danima je izazivao pse, iako su mu ljudi govorili da to ne radi, pa i njegov djed. Isto tako, nije bilo četvoro pasa, nego troje, od kojih je najveći bio vezan, a drugih dvoje koji su bili malenog stasa nisu. Tom prilikom dečko je ponovno izazivao vezanog psa da bi naposljetku iz cijele priče izašao jedino s poderanim trapericama i flasterom zbog sitne rane koju mu je napravo maleni mješanac između pinča i čivave, pojašnjava Mustač.
