Hrvatska je u 2006. godini, za koju je Državni zavod za statistiku sredio podatke početkom ovog mjeseca, imala malu plavu revoluciju. Naime, ulov i uzgoj (proizvodnja) morske ribe i drugih morskih organizama u 2006. iznosi 52.037 tona, što je za 18% više u odnosu na 2005. Ulov od 37.837 tona veći je za 9%, dok je uzgoj (proizvodnja) od 14.200 tona veći za 50% u odnosu na prethodnu godinu.
Tuna probila plafone
Prava revolucija leži, dakle, u uzgoju ribe i morskih plodova, a kako je Zadarska županija centar ovih djelatnosti u Hrvatskoj, vrijedi predstaviti detaljnije podatke. Plasman tuna doživio je znanstveno fantastičnu granicu od 7.722 tone, što ulova (1.022) što uzgoja (6.700 tona), te je teško vjerovati de će ikad biti premašen.
Ulov je, kako se zna, ograničen kvotama ICAT-a. Uzgojni podaci bazirani su, dakle, na prirastu ulovljenih tuna, prirastu i uvozu tuna iz kvote drugih zemalja, te plasmanu tuna zadržanih na uzgoju duže od godine dana. Ipak, sve to ne bi bilo dovoljno za ovakve brojke. Poanta godine je u vremenskom odmaku. Naime, plasman prethodne godine, odnosno tune iz 2005. godine je kasnio. Razdoblje plasmana poklapa se s krajem jedne i početkom druge godine. Tada je namjerno, ali i zbog kvara jednog od frigo brodova došlo do povećanog plasmana u 2006. na njenom početku.
Istovremeno, plasman ulovljenih i uzgojnih, te uvezenih količina u 2006. godini obavljen je u najvećoj mjeri u samoj toj godini. Tako su se dvije ulovno uzgojne godine uvelike preklopile u 2006. koja je zbog toga rekordna.
No, i uzgoj komarča i lubina bio je pristojan, odnosno veći za 18 posto i dosegao gotovo 3.500 tona. Na kraju prije svega uzgajivači iz Malostonskog zaljeva dali su prilog uzgojem kamenica i dagnji uvećanim za 20 posto na preko 5.000 tona.Time dođemo do zbirnog podatka o uzgoju u moru od gotovo 14.200 tona.
Inćun gotovo uhvatio srdelu
Kada je u pitanju ulov, srdela je kao kraljica Jadrana bila na približno jednakim količinama od oko 17.000 tona, ali je mini revoluciju imao ulov inćuna čak za 25 posto veći i iznosio je gotovo 12.000 tona. I ovdje valja kazati da je Zadar u epicentru dotičnog posla s dvije tvornice sardina, odnosno s najvećim kapacitetima za soljenje inćuna u zemlji. Uz 1.000 tona ulovljene tune to je najveći dio hrvatskog ulova. Naime, bijele ribe, odnosno ostalih ribljih vrsta ulovljeno je znatno manje, odnosno nešto ispod 5.000 tona.
Trud države da se poveća upis ulova, kroz stimulaciju, daje male rezultate, a što bi nam moglo izazvati glavobolje kada budemo dogovarali kvotu ulova s EU. Naime, nijedan pregovarač na svijetu ne može dogovoriti veću kvotu od prijavljenog ulova, a Hrvatskoj, u kojoj se poglavito kod bijele ribe lovi više nego prijavljuje, upravo će to trebati. Temeljne ulovne sorte u tom su dijelu oslić (preko 900) i trlja (oko 800 tona).
Izvrsna izvozna bilanca ribe
To je u konačnici dovelo do vrlo lijepih brojki kada je u pitanju plasman, odnosno izvozno-uvozna bilanca u ribljem dijelu poljoprivrede. Ovaj ljepši dio hrvatske poljoprivredno-uvozno-izvozne priče imao je jednu od najuspješnijih godina, jer je izvoz iznosio 621 milijun kuna, žestoko nadmašivši šumarstvo, dok je uvoz iznosio oko 116 milijuna kuna, što daje pozitivnu bilancu za čak 505 milijuna kuna. Sam izvoz u ribi rastao je gotovo 64 posto.
Riba je, dakle, Hrvatskoj donijela 106 milijuna dolara izvoza.Ukupno, pak, gledano, ribe i riblje prerađevine donijele su Hrvatskoj 160 milijuna dolara izvoza uz rast od 50 posto.
