Zadarske bacačice koplja: na Bagatu smo nepoželjne, a termin imamo samo na zvizdanu

Atletski športski klub Zadar u prošloj je sezoni osvojio 39 medalja, od čega 10 naslova državnih prvakinja i prvaka, a perjanica kluba, bacačica koplja Veronika Šokota, prvakinja je Balkana i četvrta na SP za mlađe juniore. Nedavno je popravila svoj i državni juniorski rekord te se na samo 50-ak centimetara približila seniorskom državnom rekordu u bacanju koplja.

Unatoč tome, atletičari u Zadru i dalje imaju katastrofalne uvjete za rad te će najbolji od njih uskoro svoju sreću potražiti u drugim sredinama, najavljeno je na današnjoj konferenciji za novinare koju je AŠK Zadar organizirao u ŠC Višnjik.
U prošlih nekoliko godina, kažu predsjednik kluba Ivica Šola i trener Predrag Saratlija, bilo je volje da se stvari riješe, a i samo postavljanje kružne staze na Višnjiku 2017. godine spasilo je atletiku od potpune propasti. Stanje nakon pet godina ipak nije dobro, a evo i zašto.

Na igralištu Bagat ponuđeni su im termini isključivo od 11 do 15 sati
– Veronika od povratka iz Zagreba, gdje je postala prvakinja u kategoriji mlađih seniorki, nije trenirala ni jednom, a u nedjelju je na Hanžekovićevom memorijalu. Tri godine mi ne znamo kada možemo doći baciti koplje, evo ni sutra ne znamo kada možemo doći, ističe Saratlija.
– Reklo nam se da možemo bacati između 11 i 15 sati, ali tada je prevruće, dodala je Anita Odžaković, druga bacačka uzdanica AŠK Zadar, koja je na istom prvenstvu u koplji i kugli osvojila brončanu medalju.
– Kažu nam, ne može u 8, 9 i 10, jer imamo tiće i kadete, ne može popodne, imamo papaline, ostaje samo zvizdan od 11 do 15 sati.

Na Bagatu su nepoželjni
Bagatovo igralište dijele s HNK Zadar, a u međusobnim odnosima ne cvatu ruže.
– Kad dođemo na trening točno osjećamo da nismo dobrodošli. Čim stignemo odmah se pušta voda i zalijeva trava, pali se traktor i počinje košnja, nema treninga da se ne kosi, trava se baca po zaletištu. Nemamo niti ključ od svlačionice da se presvučemo, ne možemo ostaviti stvari, otići na WC… Kada vidim što drugi imaju, to je bajka prema ovome, ističe Šokota.

Unutar postojeće i obnovljene staze na Višnjiku napravljen je teren s umjetnom travom
– Nevjerojatna je bila odluka da se pod pritiskom nogometnog lobija stavi umjetna trava. Tvrdnja da 1.000 djece tamo trenira nogomet je floskula. Pa što onda? Onda ne trebaju skakaonice na bazenu jer trenira 15 djece, to nisu kriteriji. Veronika je jedina, ajmo joj reći da se ne bavi, neka se uhvati nogometa, kaže Šola.
– Suludo je bilo na atletsku stazu staviti umjetnu travu. Sve sam stadione prošao, ovog nema nigdje, ni u Nairobiju.

Treniranje na umjetnoj travi nije dobro
– Točno je da su na Višnjiku nabavili umjetna koplja kakvima baca Sara Kolak, ali ja Veroniki ne dam da njima trenira, kaže Saratlija.
Ta koplja imaju drugačije težište, drugačije lete i to je pogrešno uzimati za pravi trening. Šveđani i Norvežani ih dosta koriste u velikim zatvorenim dvoranama, jer pet mjeseci ne mogu izaći iz njih, ali čim se stvore uvjeti, treniraju normalnim kopljima na otvorenom. Sara je bacala na umjetnoj travi, nažalost vidimo kako je prošla.

Razjedinjenost atletskih klubova
– U našem gradu djeluje šest atletskih klubova, a svaki gleda svoj interes. Zadar je po broju klubova u državi odmah iza Zagreba, a u jednom Londonu djeluju samo tri atletska kluba. Ponudili smo svima osim jednom klubu da se ujedinimo, ali nije bilo povratne informacije.

Kad se sve podvuče, svaka zadarska medalja vrijedi dvije zagrebačke ili splitske, ističe Šola. Unatoč lošim uvjetima, i jedna i druga atletičarka sljedeću godinu trebale bi biti u Zadru. Onu iza nje, vjerojatno ni jedna ni druga.

– Mislim da je ova sezona donijela puno dobrih stvari i iskustva, nism očekivala ovako dobar rezultat i nastup na Europskom prvenstvu. Dobila sam još više motivacije za iduću godinu, želčim raditi i biti uspješna. Lijepo bi bilo da nam se omogući da radimo što volimo i ne razmišljamo bismo li bili bolji da smo imali uvjete, kaže Anita, koja će nakon završetka srednje škole dogodine nastaviti sa studijem u Zagrebu ili izvan Hrvatske.

– Atletika je u protekle dvije godine donijela nešto posebno u moj život, imam veliku želju da nastavim i na seniorskoj razini. Bilo bi šteta da zbog uvjeta koje imamo prestanemo s bacanjem. Talent imamo, volju za trening, u klubu je super, bilo bi mi žao da se to ostvari, zaključila je Veronika Šokota.