Olimpijske igre su san svakoga sportaša, ali ove odgođene koje će se u petak otvoriti u Tokyu, ostat će, kažu to svi olimpijci, upamćene po tom da im je najveća želja ostati zdravi.
I naravno, izaći u sportsku arenu koja je, kada su u pitanju jedini zadarski olimpijci, na sreću otvorena morska pučina u Enoshimi, sto kilometara udaljenoj od Tokya. Ono sve što se događa izvan regatnog polja, prema slikama i riječima vođe hrvatske jedriličarske ekipe, Ede Fantele, neusporedivo je sa sudjelovanjem na OI, kakve su zadarski sportaši prošli u Kini, Londonu, a kamoli u Rio de Janeiru.
Samo jedan je razlog tome – korona pandemija zbog koje su olimpijci u strogo kontroliranim uvjetima. Barem neka se hrvatska zastava slobodno vije. Tako bi se mogla nazvati gesta Fantele koji je samoinicijativno podignuo na kontejner hrvatski stijeg kad je vidio da su to uradili susjedi.
I tako je kontejner kojeg su Šime i Mihovil Fantela punili na Vitrenjaku postao hrvatska kuća, neusporediva s onom kakvu su naši jedriličari imali, primjerice, u Londonu, kada im je kuhar bio Željko Torbarina.
Sada je to život ograničenog dosega – hotel – marina i trening na moru. Svako kretanje prati se putem aplikacija.
– Vjerujem da nas nitko ne bi kaznio za izlazak u grad, ali jednostavno to ne smiješ raditi. Osobito zato što si uočljiv u reprezentativnoj opremi i što smo mi svi pristali na obećanje predsjednika MOO da se niti jedan Japanac neće od nas zaraziti, ističe Fantela koji oko toga ima najviše posla.
On kao odgovorna osoba za naš tim, svakog jutra mora ispisivati papirologiju i pokupiti epruvete s uzorkom pljuvačke koja ide na testiranje. Svako kretanje, osim kada jedeš, mora biti pod maskama u zatvorenom, ali i u otvorenom. Nema šetnje, nekog oblika rekreacije, a niti druženja jedriličara, trenera i prateće ekipe.
Edo Fantela nam nije mogao reći ni kupaju li se Japanci na obližnjim plažama uz koje, kako može vidjeti, tek se surfa jer zna naići veliki val.
Ono što je zapazio prošli put kad su bili na predolimpijskoj regati, a ovaj još je vidljivija prometna gužva. To znaju najbolje Šime i Miho kojima za udaljenost od tri i pol kilometra do hotela treba 35 minuta vožnje. Taj prijevoz nije baš organiziran. Naši jedriličari i pratnja sletjeli su u 18 sati u Tokio, a uspjeli su leći tek u dva sata po noći. Nakon toga slijedi „jet lag”, prilagodba organizma na vremensku razliku od 7 sati.
Istodobno japanska organizacijska mašinerija funkcionira tako da za svaki posao koji bi mogao napraviti jedan, imaju po petero ljudi. Uglavnom mladih, prenio nam je Fantela isto zapažanje kao od prije tri godine. Kod nas bi to bili tzv. uhljebi, a u mnogobrojnom i bogatom Japanu višak radne snage.
Program jedrenja počinje 25. srpnja. Braća Fantela u klasi 49er na rasporedu su dva dana kasnije. Za razliku od klase 470 u kojoj su Šime Fantela i Igor Marenić osvojili zlatnu medalju, u ovoj će Šime i Miho imati po tri plova dnevno.
Za sada puše manje ili više u zaljevu Enoshime koja ima zanimljivu povijest početka olimpijskog jedrenja.
Na zasjedanju MOO-a 1959. godine Japan je izjavio da će se odvijati u luci Yokohama, kao što je bio i plan za 1940. Međutim, Yokohama nije bila pogodna za jedrenje na olimpijskoj razini, pa je odlučeno da se prebaci na otok Enoshima u zaljevu Sagami. Nautička luka u Enoshimi za Olimpijske igre 1964. godine počela se graditi u svibnju 1961., a završena je u srpnju 1964. godine uoči samih Igara. Uloženo je šest milijuna američkih dolara. Naravno da se u međuvremenu dograđivala i pripremala za ove Olimpijske igre.
