Prošlog je vikenda mladi i talentirani Antonio Jordano osvojio svoj prvi trofej u seniorskoj košarci. Možemo reći da je odabrao najbolji mogući klub za osvajanje nekog trofeja u hrvatskoj košarci jer nitko ne slavi osvojene trofeje kao što to radi Zadar i njegovi navijači. Osjetio je to Antonio, epidemiološkim mjerama unatoč!
Kako je Jordano dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske, on se nalazi u Turskoj gdje našu reprezentaciju čekaju posljednje dvije kvalifikacijske utakmice za Eurobasket. Novinaru portala Basketball.hr javio se iz svoje sobe u hotelu gdje je je svaki igrač sam u sobi zbog mjera opreza od koronavirusa. Početna tema u razgovoru bila je, a što drugo nego Kup Krešimira Ćosića. Antonio je u finalnom susretu sudjelovao s 10 poena, četiri skoka i dvije asistencije, a zabio je i posljednju tricu 80-ak sekundi do kraja susreta koja je Zadru donijela plus 11 i riješila bilo kakvu dilemu oko pitanja pobjednika.
– Da, ovo mi je prvi seniorski trofej u hrvatskoj košarci, a što se tiče navijača, rekli su mi dečki koji su i prošle godine osvojili Kup, da je ova sada proslava možda i bolja nego prošle sezone jer smo se vraćali s gostujućeg terena i svako malo su nas navijači negdje dočekali s bakljama. Baš mi je drago da sam taj trofej osvojio baš sa Zadrom, to je nešto posebno. Kome god sam pričao o tome, teško je dočarati ako ne doživiš to.
Sezonu si počeo u Vrijednosnicama u Osijeku, a zatim je uslijedio odlazak u Zadar gdje te želio trener Veljko Mršić.
– Bilo je tu dosta kontakta dosta prije mog dolaska, tamo u studenom prošle godine kada su se igrala prošla dva reprezentativna prozora. Tada su na mojoj poziciji imali Workua pa su doveli Justicea, ali počelo se tada polagano rješavati, trener Mršić je izrazio želju da dođem, bilo je sve dogovoreno. Onda je on završio u bolnici pa je sve stalo dok se on nije malo oporavio i bio spreman za pregovore. Tada smo se našli i brzo smo dogovorili uvjete između mene i kluba. Ja sam od početka navijao da se to čim prije riješi jer smatram da je Zadar jako dobra sredina za moj daljnji razvoj i htio sam osjetiti tu atmosferu s navijačima bez obzira što je sada korona. Želio sam doživjeti te emocije što sam na kraju krajeva i doživio prije nekoliko dana.
U Vrijednosnicama si bio najbolji igrač momčadi, a ujedno i prvi strijelac HT premijer lige, a onda si se odjednom našao u klubu koji igra ABA ligu i gdje su neki drugi igrači nositelji i gdje nemaš takvu ulogu u momčadi i takve ovlasti kao u Osijeku.
– Još dok sam bio u Vrijednosnicama, dok sam igrao dobro i puno s loptom, znao sam da će tome doći kraj jer na većem nivou je to drugčije, da ću imati svoju ulogu koju ću morati izvršavati i da će tu biti i drugi igrači koji su za neke stvari dovedeni i bolji od mene i skuplji. Nije mi trebalo puno da se priviknem, bilo mi je u početku čudno biti bez lopte, ali bio sam spreman. Sada dobivam lopte na šutu u akcijama koje se rade za Justicea i mene. Ne mogu se požaliti, tu sam mjesec dana, imam veliku minutažu, dovoljno lopti, brzo sam se prilagodio. Nisam očekivao da ću odmah u ovoj sezoni igrati toliko minuta, mislio sam ovu sezonu iskoristiti za prilagodbu na viši nivo, ali trener mi vjeruje, ekipa me dobro primila, ne mogu se na ništa požaliti i stvarno sam zadovoljan.
Antonio je izravno osjetio kako je to u jednom trenutku igrati HT Premijer ligu, a onda odmah stepenicu više u ABA ligi.
– Ono što se baš razlikuje je brzina u igri i čvrstina. Puno je igrača koji su fizički jači i čvršći i trebat će mi malo vremena da se prilagodim na taj nivo, ostalo je više-manje slično, osim tih nekih detalja.
Dobrim igrama zaslužio si i poziv u reprezentaciju. U balonu u Turskoj igraju se posljednje dvije utakmice protiv Nizozemske i Turske. Plasman na Eurobasket smo već ostvarili, ali i ova dva susreta treba odraditi maksimalno ozbiljno.
– Meni je ovo sve velika nagrada za rad i trud i poticaj za dalje. Ovaj poziv mi pokazuje da sam na dobrom putu, a kroz ove treninge ću se pokušati izboriti za šansu i da budem među 12 igrača i možda koju minutu na terenu. Što se momčadi tiče, rekao sam to i za prošle “prozore” a tako je i sada, ovo je ekipa koju krasi dobra kemija, od onog koji je tu najduže pa do najmlađih igrača. Bez obzira što nema nekih igrača i što smo već ostvarili plasman na Eurobasket, idemo sigurno na još dvije pobjede, da završimo to bez poraza i mislim da je ova ekipa sposobna to napraviti.
Kakav ti je osjećaj u ovo pandemijsko vrijeme igrati utakmice bez navijača u dvorani?
– Nije lijepo, prije svega mi igramo zbog navijača i drugačije je, bez obzira ako neki klub ima navijače ili ne, drugačije je kada su ljudi u dvorani pa ti neko može zapljeskati na neki dobar potez ili ti zazviždati. Najviše mi je žao što sam došao u Zadar i još nisam osjetio tu atmosferu dok utakmica traje, ali nadam se da će to što prije proći i da se dozvoli navijačima da dođu jer to njima isto puno znači, a nama još više.
Za kraj smo se vratili na Zadar i jedan atipičan podatak. Naime Zadar u ovoj sezoni nema niti jednu domaću pobjedu u ABA ligi osim ove koja je izborena protiv Primorske bez borbe. Preostale četiri su sve s gostujućih terena. Pomalo čudno kada je Zadar u pitanju.
– Malo je to čudno za Zadar pošto je poznato da na domaćem terenu igraju bolje zbog navijača, ali u drugu ruku nije ni čudno jer nema navijača na tribinama. Mislim da će uskoro doći i domaće pobjede. Dižemo se, igramo sve bolje i na putu smo za ostvariti neke nove ciljeve. Nakon što se vratimo u Zadar 23. veljače, već za dva dana nam počinju utakmice, imamo sada u mjesec dana 16 utakmica. Čeka nas pakleni ritam, rekao je za kraj ovaj talentirani šuter koji će nakon reprezentativne akcije sa Zadrom ganjati i naslov prvaka Hrvatske te čim bolji plasman u ABA ligi.
