Prvi put u 114 godina dugoj povijesti kluba Spezija je izborila plasman u Serie A. Momčad iz gradića La Spezia na obali ligurskog mora u dvjema je utakmicama finala doigravanja odigrala ukupno 1:1 s Frosinoneom, a plasman u najviši rang izborila je kao bolje plasirana u ligaškom dijelu. Neizostavna karika tog povijesnog uspjeha kluba, kojemu je na čelu Gabriele Volpi, bio je i jedan rođeni Zadranin, 22-godišnji Martin Erlić, javlja Sport023.
Njegova priča iz malenog sela Tinj i tek nešto većih Raštana do ponajveće svjetske nogometne pozornice uistinu je zanimljiva. Sve je počelo u mlađim pionirima NK Raštana, kluba koji danas, nažalost, više ne postoji. Tamo je Martin počeo trenirati nogomet, da bi nakon svega dvije godine otišao put zagrebačkog Dinama. I tamo se zadržao dvije godine, nakon čega je prešao u Rijeku, gdje nije sve odmah krenulo idealno, ali nedugo nakon što je počeo igrati u kontinuitetu, počeli su stizati i pozivi u mlađe reprezentativne selekcije.
– Tada je nekako krenuo moj uspon. U Rijeci su me vidjeli skauti Parme i sa 15 godina sam otišao u Italiju. U Parmi sam proveo godinu dana, ali je klub bankrotirao pa sam s tadašnjim sportskim direktorom otišao u Sassuolo. Tamo sam dvije godine igrao za mladu momčad i dobio nekoliko poziva u seniore te se upoznao sa Šimom Vrsaljkom, koji mi je svojim savjetima jako puno pomogao. Treću sezonu otišao sam na posudbu u Sudtirol, odigrao tamo 36 utakmica, a sezonu kasnije sam proveo na posudbi u Speziji, koja je ove godine otkupila moj ugovor.
Nije ni u Speziji odmah sve krenulo prema očekivanjima, ali kada je dobio pravu priliku, Martin ju je objeručke zgrabio. Igrajući na stoperskoj poziciji postao je jedan od ključnih igrača momčadi koja je ispisala najljepšu stranicu klupske povijesti.
– Kada je Volpi preuzeo klub, odmah je rekao da mu je cilj ući u Serie A. Niz godina Spezija je dolazila do četvrtfinala ili polufinala doigravanja, ali nikako nije uspijevala otići do kraja. I ove godine smo malo lošije krenuli u prvenstvu, ali kasnije smo napravili niz odličnih rezultata i na kraju zasluženo došli do trećeg mjesta.
I svojim igrama Martin može biti i više nego zadovoljan. Iako ga ugovor sa Spezijom veže još tri godine, već ima nekoliko zanimljivih ponuda drugih klubova.
– U početku nisam igrao, prošle godine sam imao i ozljedu koljena koja me udaljila od terena, ali znao sam zašto sam došao, vjerovao sam u sebe i nikada nisam odustajao. Kad sam dobio priliku, maksimalno sam je iskoristio i tada su krenuli naši dobri rezultati. Jako sam zadovoljan svojim igrom, puno sam napredovao i samo tako moram nastaviti. Imam ugovor s klubom još tri godine, ali vidjet ćemo što nosi budućnost. Sada mi je najvažnije da se dobro pripremim za novu sezonu, u čemu će mi pomoći i Jure Perković, s kojim u Zadru individualno radim na kondiciji i tehničkom dijelu. U Speziji mi je svakako lijepo i jedva čekam zaigrati u Serie A. Iako, sada prvo želim zagrliti svoju obitelj koju nisam vidio punih osam mjeseci. Oni su moja najveća podrška.
Od 16. godine Martin je i redoviti član mladih hrvatskih reprezentacija. Jednoga dana nada se i pozivu u seniorsku, što bi bilo ispunjenje njegovih dječačkih snova.
– Igrao sam za U-16 reprezentaciju pa na Svjetskom prvenstvu do 17 godina i Europskom do 19 te jednu utakmicu za U-20 selekciju. Uskoro nas očekuje okupljanje U-21 reprezentacije i veselim se tome, jer je igranje za Hrvatsku za mene uvijek poseban osjećaj. Kada se sjetim kako se cijela moja obitelj borila za našu domovinu, jednostavno mi je srce puno svaki put kada odjenem taj sveti dres. Nadam se da ću jednoga dana doći i do seniorskoga, što bi doista bilo ostvarenje svih mojih snova – za kraj će Martin.
