Danijel Jusup, zadarski stručnjak na klupi Zagreba, trener je koji se ustrajno drži svojih načela. Vjeruje u rad, voli uređene odnose i podjelu odgovornosti. Jupe je čovjek koji ima viziju i rezultate. Sve što je postigao u karijeri postigao je svojim radom i upornošću. Nikada nije išao lakšim putovima, štoviše, njegovo nepokoravanje legaliziranom sustavu iskrivljenih vrijednosti koja je zahvatila sve pore hrvatskog sporta, pa tako i košarke, zasulo je te putove trnjem.
Jusup od igrača traži da budu predani svome poslu, ali istovremeno i kvalitetni ljudi, kako on to voli reći „dobri momci”. Mnogi su ruglu izvrgavali njegov stav da je za profesionalno i ozbiljno bavljenje sportom potrebna „čista glava”. Čudni ljudi pokušavali su mu zalijepiti etiketu čudaka. Isti ti danas se čude praznim dvoranama, do temelja urušenom mitu o Zadru kao gradu košarke i činjenici da “derbi” Cibone i Zadra gleda jedva dvjestotinjak ljudi.
Ususret gostovanju Jusupovog Zagreba u Jusupovom Zadru Jupe nam je otvorio dušu.
Zamisao je bila najaviti utakmicu u kojoj i ove godine gostujući sastav ima više Zadrana u svojim redovima negoli domaćin. No, u ugodnom druženju razgovor je otišao u dublje i zanimljivije vode u kojima je Jusup iznio svoj stav o aktualnom trenutku zadarske košarke i stanju u KK Zadar.
Naučili smo Zadar i Zagreb zadnjih godina gledati kao konkurente u borbi za treće mjesto domaćeg prvenstva. Stvari su se promijenile, utakmica na Višnjiku bit će sudar sedmoplasirane i osmoplasirane ekipe.
– Da, Zagreb je uvijek prijetio Zadru u toj borbi za treće mjesto i plasman u ABA ligu. Okolnosti su se malo promijenile. Šibenik, Jolly i Split su se pojačali i to se odrazilo na njihov plasman. Istovremeno mi smo drastično smanjili klupski proračun. KK Zagreb je u restriktivnoj sezoni. Ove godine dva kluba ispadaju, a sljedeće četiri. Politika je kluba da se štedi novac za sljedeću godinu. To mi je logično i vidim da ljudi razmišljaju kako se izboriti da klub opstane u ovim teškim vremenima. Svjesni smo da smo lošiji nego prethodnih godina i da će se to odraziti na rezultate. Ako dohvatimo doigravanje bit ćemo zadovoljni.
Od plasmana među osam najboljih dijele vas samo nijanse. Devet kola prije kraja imate pet pobjeda više od devetoplasirane momčadi Zaboka, Možemo reći da vas očekuje miran nastavak sezone.
– Imamo mi još puno posla. Prvo moramo potvrditi taj plasman među osam najboljih ekipa prvenstva. Nadalje, zadatak nam je afirmirati Luku Božića do kraja. On već sad ima dobre ponude i to je svakako i naš uspjeh, uspjeh kluba. Nije lako danas afirmirati igrača koji će sutra igrati ABA ligu, Eurokup ili Euroligu. Još je jedan cilj pred nama, a taj je ubaciti dvojicu mlađih igrača u sustav. To su dečki koji su jučer završili kadetski staž i kojima ćemo dati poneku minutu.
U karijeri ste se često nalazili u situaciji da balansirate između rezultata i uvođenja u svijet ozbiljne košarke mlađih igrača. Pokazalo se uspješno jer iza vas su i osvojeni trofeji i čitava niska igrača kojima ste dali priliku, usmjerili ih i uputili u svijet profesionalne košarke. Danas su vam zahvalni i oni igrači koji su vas u svojim mlađim danima osporavali.
– Uvijek sam gledao ono što je u određenom trenutku najbolje za klub. Ako se prepozna da se može napraviti kvalitetan rezultatski iskorak, onda je normalno da će se to osjetiti na minutaži mlađih igrača. Bitna je procjena, ne možeš ići grlom u jagode. Ako izostane rezultat i ne napreduju mladi tek onda nisi ništa napravio. Da sutra Zagreb pokaže ambiciju velikog rezultata onda mlađi igrači ne bi imali prostor, možda čak ni u trenažnom procesu. Tada se pristupa alternativnim rješenjima poput posudbe. Koliko god mi ova situacija teško palo, jer mislim da sam kao trener zaslužio raditi i s većim budžetima, držim da je ova klupska procjena dobra. Ja sam i tu našao motiv. Neću nešto raditi samo da bi radio i da bi dobio plaću. To ne! Mora imati nekog smisla. Tako smo prije dvije godine pomogli u afirmaciji Karla Žganeca koji sada igra Euroligu. Ove sezone imamo Luku Božića, dečka koji je MVP lige i koji ide dalje. Kada bi svaki klub izbacio jednog Božića, onda bi u tri godine bilo 12 Božića, odnosno 12 Žganeca. Svi pričaju o mladima, to više ne slušam, gledam samo rezultate.
Zadar je ove godine veliko razočarenje. Početak je veljače, na klupi je već treći trener od početka sezone, momčad ima nezadovoljavajuće rezultate u oba natjecanja u kojime sudjeluje, klub je u krizi. Kakav Zadar očekujete nakon smjene trenera i dolaska Aramisa Naglića?
– Objektivno sagledajmo stvari. Zagreb i Zadar se po kvaliteti ne mogu usporediti, ona je debelo na zadarskoj strani. Jedan i pol igrač Zadra košta koliko i cijeli Zagreb. Zadar je klub s tradicijom, klub koji je uvijek u ove prethodne tri godine u toj borbi za treću poziciju imao one dvije lopte koje su bitne, baš kao što ih Cibona ima protiv Zadra. Kad tu još dodate zadarsku publiku koja gura svoj tim onda je to sve skupa teško preskočiti. Naravno, ne treba novac uvijek biti presudan niti uvijek pobjeđuje kvalitetniji. I lani je to bilo drastično u korist Zadra pa smo im puhali za vratom.
Kako kao trener koji je i igrački i trenerski stasavao u Zadru, kao čovjek koji je Zadru podario pobjednički pokal ABA lige, najvrjedniji trofej u povijesti, i koji je uz to direktno sudjelovao u afirmaciji velikog broja igrača doživljavate aktualni trenutak zadarske košarke.
– Ja to vidim kao da gradite kuću, a niste prije toga napravili projekt. Prvo ste napravili dvije sobe, pa shvatite da vam je potrebna još jedna, pa morate proširiti dnevni boravak…To je jedan kupus kojeg je nemoguće kontrolirati. Takvo je stanje već neko vrijeme.
Koje je rješenje?
– Mislim da bez jednog „arhitekte” koji ima viziju, zna košarku i ima karakter to ne može dalje. Takvih je, vjerujte mi, malo u hrvatskoj košarci. To nije jednostavan posao. Nažalost, mnogi misle da su oni ti inženjeri koji bi trebali konstruirati zadarsku košarkašku kuću. U novijoj zadarskoj povijesti vidim razdoblja kad je novca bilo i kad ga nije bilo. Bilo je onih koji u odličnim financijskim uvjetima nisu uspjeli stabilizirati klub, napraviti doktrinu i ozbiljnu dugoročnu koncepciju. S druge strane bio sam u klubu kada novca nije bilo pa smo unatoč tomu imali bolji rezultat i stvarali igračku vrijednost. Bez novca se osvajala ABA liga, a s novcima Prvenstvo Hrvatske. Uz to afirmirali smo igrače poput Marka Popovića, Marka Banića, Jakova Vladovića, braće Ružić, Branimira Longina, Šime Špralje, Hrvoja Perinčića…Sa sastavom u kojem su dominirali mladi domaći igrači igrali smo i Euroligu. Nasuprot tomu imamo situaciju u kojoj su se domaći dečki micali kako bi se otvorio prostor kupljenim igračima i sve to da bi se osvojilo prvenstvo. Tada kada je bilo novca nitko nije razmišljao o štednji i teškim vremenima koja bi mogla doći. Nitko nije imao viziju, već su se polakomili za brzim rezultatima.
Otvorili ste dušu…
– S obzirom koliko sam dao za taj klub, mislim da imam pravo nešto i reći, iako se uglavnom držim po strani i ne želim ljudima koji tamo rade stavljati sol na ranu. Ipak, nije lako uvijek prešutjeti nepravde koje su događaju. U nekoliko navrata Zadar je pokazivao kako bi trebao izgledati jedan klub, kao što je danas Crvena zvezda ili donedavno Partizan. Ta je doktrina stvaranje i igranje sa svojim igračima uz kupnju jednog ili dva igrača sa strane. U Zadru su to minirali samozvanih inženjera koji i danas misle da su oni ti koji mogu odlučivati i voditi zadarsku košarku. Vrijeme je pokazalo da to nije tako.
Bili ste na utakmici Zadar-Krka. Što ste vidjeli?
– Stigao sam na drugo poluvrijeme. Nisam bio od početka jer sam taj dan i sam vodio utakmicu u Zagrebu protiv Kvarnera. Ono što sam vidio navelo me na zaključak da je u ovih 20 godina u zadarskoj košarci najviše evoluirao Tornado. Više od sustava rada, od proizvodnje igrača, svih segmenata funkcioniranja kluba. Tornado sada doživljavam kao skupinu koja se ne petlja previše, koja navija za svoj klub, vjerna mu je i isto to očekuje od druge strane. Njih ne zanima tko će igrati, oni nemaju osobni interes kojeg je nekad Tornado imao. Možda sam krivo procijenio, ali mislim da imam dobru moć zapažanja.
Već godinama Zadar borbu za ostanak u ABA ligi vodi do zadnje lopte. Kada mu status ABA-ligaša nije ugrožen pozicijom u ABA ligi, a to je bilo samo prošle sezone, tada se teška bitka vodi u domaćem prvenstvu. U vašoj zadnjoj epizodi na klupi Zadra borba za ostanak shvaćena je tragično. Smijenili su vas iako ste bili u boljem položaju od Crvene zvezde koju ste u Beogradu pobijedili s 13 poena razlike.
– Mislim da je uprava kluba bila izuzetno nekorektna prema meni. Bilo bi mi logično da je utakmica s Crvenom zvezdom u Zadru odlučila o mojoj sudbini. Smijenili su me i na kraju smo ispali iz lige. Mi smo u toj godini afirmirali trojicu mladih domaćih igrača koja su igrala po 30 do 40 minuta. To su Pavle Marčinković, Ivan Batur i Miro Bilan. Nekada moraš platiti cijenu i reći: “Bit ćemo slabiji, ali znamo što radimo. Razvit ćemo domaće igrače, stvoriti bazu za godine koje dolaze i zadovoljiti se ostajanjem u ligi”. Za mene je to super rezultat jer vidim smisao, vidim put koji će te s vremenom dovesti do razine koju danas ima Crvena zvezda. Nažalost, nije bilo strpljenja ni razumijevanja. Ti samozvani konstruktori su u to vrijeme rušili dobre stvari, a sada se pitaju tko je uništio klub i što se događa s njim.
*Zbog niske razine komunikacije uredništvo portala 057info odlučio je zatvoriti komentare na ovaj intervju. (7. veljače – 16.40 h).
