Zadranin Benedikt Nikpalj u bobu četvereosjedu hita prema Zimskim olimpijskim igrama. Priču o Benediktu donosi Narodni list.
Uz njega su u posadi Dražen Silić, Damjan Zlatnar i Aleksandar Krajišnik, dok je izbornik – Ivan Šola. Potonji, nekadašnji motociklistički as, bob je donio u Hrvatsku i već sudjelovao na zimskim OI.
Benedikt, inače redovan student Kineziološkog fakulteta u Splitu, ima nužno iskustvo iz boba, nastupa usporedno u dvosjedu, u društvu prije spomenutoga Puljanina Silića. Momčadi u atraktivnom bobu s crveno-bijelim kvadratićima konačan cilj su Zimske olimpijske igre 2018. u Pyeongchangu, Južna Koreja.
– Di baš mene u novinu, koga ja zaniman, neće to nitko čitat. Hoće, stvarno, ha? A dobro onda. Dolazim iz Zadra, ali uvijek volim naglasiti arbanaško porijeklo na što sam ponosan. Rođen sam 6.9.1993., osnovnu školu završio u OŠ Krune Krstića, Gimnaziju Vladimira Nazora. Trenutno sam na diplomskom studiju za tjelesnu kulturu, vrijeme izdvajam za faks, treninge i povremeno hobije, honorarno držim kondicijske tretmane kolegama sportašima – navodi snažni i mišićavi momak, tih, lica dječaka.
-Haha. Pitaju me često kako sam se našao na ledu, dite s mora. Totalno slučajno, moj sportski put započeo je veslanjem već u trećem razredu i tamo sam se zadržao uoči odlaska u srednju školu kada se stjecajem okolnosti prestajem baviti sportom, ali nakon godinu dana provedenih u sjemeništu gdje se nisam pronašao, sa 16 odlazim u ultimate fight, u novo otvoreni MMA klub Bandog i tu aktivno ostajem do 2. godine fakulteta. Od uspjeha mogu izdvojiti dva naslova državnog prvaka u super teškoj kategoriji i 2 “internacional challenger cupa”, a paralelno sam igrao i nogomet za NK Raštane na poziciji špice uz osvojeni županijski kup s juniorima i sa seniorima dva naslova 3.HNL-a. Na žalost, studentske obaveze koje se protežu kroz cijeli dan obuhvaćajući puno praktične nastave su me sputale u tim aktivnostima. Jednostavno se vremenski ni teoretski nije moglo stići na sto strana. Eto na, skroz sam zaboravio američki nogomet, “zadavili” bi me ovi moji da ne spomenem, i danas sam aktivan, na poziciji LB/FB, u centralno europskoj football ligi “CEFL” nastupao sam za “Zagreb Patriots” i dogurali smo u 1/2 finala A, u HL “9na9” igram za “Split sea wolves” s kojima sam lani uzeo PH – nabraja.
Međutim, vratimo se na temu teksta i početak.
-U bobu sam se, što bi se reklo, našao ni kriv ni dužan. Na fakultetu smo imali predmet atletiku, na kraju godine održava se natjecanje u višeboju u kojem držim rekord, a kako su višebojci iz atletike među najboljim guračima u bobu, rezultati su nekako došli do mog prijatelja Slavka Kruneša Arežine koji je u bliskom kontaktu s izbornikom Šolom i on me preporučio kao potencijalno dobrog bob gurača. Mene je zaintrigirao tim adrenalinskim sportom i tako je ustvari počela moja bob priča. Doma i najbolji prijatelji su reagirali kao i svi ostali kada su saznali, prvo je krenulo podsmjehom i uspoređivanjem s Jamajkom, a kada su se malo više zainteresirali tražili su da im objasnim pravila. Neki koji uđu u srž i draž nama egzotičnog sporta pitaju za streem utrka, pojedini odvažniji čak mole za mogućnost da se i oni nekako, makar turistički spuste bobom, iako je većinu strah prevrtanja. Plašim li se i ja? Huh, “so far so good, dobro je dok nije na glavi, ne mogu kazati da se bojim, ali pomisao na to i nije baš ugodna. Okrenuo sam se pet puta, srećom bez ozbiljnijih ozljeda. Ništa opasno za život, tek, hematoni, uganuća i istegnuća. Osjećaj, pa ne znam, kombinacija ogromnog naleta adrenalina i tupog udarca. Najviše na kacigi, ali i po leđima kojima žuljate po tlu pa nastaju otekline zbog velikog trenja. Nema neke posebne zaštite, držite se samo rukama. Brzina boba ovisi o stazi i varira, no neka prosječna je oko 125km/h, dok maksimalna – uz G silu koja se kreće oko 6 – iznosi oko 145, na nekim stazama i 160 kilometara na sat. Premijerno prevrtanje, “vatreno krštenje” dogodilo mi se u Winterbergu, na treningu, a prva reakcije bila je “što je meni ovo trebalo u životu” – tvrdi Benedikt koji je ukupno odvezao pedesetak službenih utrka.
– Točan broj stvarno nemam pojma. Natječem se u bobu dvosjedu i četverosjedu, s tim da je veći naglasak na četverosjed jer spada u red najcjenjenijih disciplina ZOI, poznat pod nazivom “F-1 na ledu”, finale se odvija zadnji dan Olimpijskih igara, za primjer tada je i finale hokeja. Moja pozicija je gurač breakman, u dvojci sam logično zadnji, u četverosjedu se nalazim na desnom boku i uskačem kao 2., a nedavno sam upisao i nimalo lagan tečaj za “pilota” boba. Treninzi su, inače, podijeljeni, pripreme bazične snage počinju u proljeće – teretana i atletika – gdje svatko trenira u svome klubu, osobno pripreme odrađujem u Core gymu Centurion kojem se zahvaljujem posebno Goranu Lovrinovu koji mi je izašao u susret što se tiče toga dijela priprema. Preko ljeta se već odlazi u Njemačku jer smo s Nijemcima u suradnji na partner programu pa idemo na posebne poligone, uglavnom u Bavarsku, na kojima se uz snagu radi i specifično guranje boba pod vodstvom njemačkih trenera. Početkom jeseni izlazi se na led i kreću spuštanja i guranja na ledu, također u partner programu s Nijemcima – otkriva i predstavlja nam “Olympic team”…
– Prva osoba hrvatskog boba je naravno Ivan Šola, o njemu neman puno toga za reći, a da se već ne zna, od moto sporta pa do finaliste olimpijskih igara u Vancouveru, tu je onda, uz moju malenkost, naš pilot Dražen Silić, rodom iz Pule, u bob je došao kao i većina ljudi iz atletike, trčao je 400 metara. Mate Mezulić, također iz Pule, najiskusniji u našem malom sastavu može pokriti svaku poziciju, i on je nastupio na OI u Vancouveru, sprinter na 100 metara. Naš drugi bok je Aleksandar Krajišnik, rodom iz Zadra, ali s prebivalištem u Šapcu, dolazi iz amaterske atletike, a začeljni gurač Damjan Zlatnar dolazi iz Ljubljane, sprinter na 110 prepone i iza sebe ima bogatu sportsku karijeru s čak dva nastupa na ljetnim olimpijskim igrama.
Kvaliteta tima je na pristojnoj razini, naravno da se ne možemo mjeriti s elitom, velesilama kao što su Nijemci, SAD, Kanađani, Švcicarci, Austrinaci, UK ili Rusi, no među ovim manjim nacijama planiramo ostaviti dobar trag i pokazati da nismo slučajno tu, naša glavna ambicija je ostvariti plasman na ZOI u Koreji i tako ući u finale natjecanja – naglašava.
Dalmatinac sam
Rezultati su uzlazno konstantni, i napreduju iz dana u dan.
– Temeljni cilj nam je ZOI 2018., prvo se kvalificirati, a zatim ući u finale, u Top 20 posada. Naravno, želja svakog sportaša je biti najbolji u svom sportu i osvojiti medalju najsjajnijeg sjaja, ali mi smo svjesni da nemamo uvjete za tako nešto jer kod boba, osim sto je fizički sport, veliku ulogu igraju i materijali, klizaljke, vozilo i ostalo, tu su najjači daleko ispred nas. U zemljama velesilama je bob tradicija dugi niz desetljeća, kod njih se to zbiva na puno većem nivou, no nadamo se kako ćemo kao pioniri ovog sporta u Hrvatskoj otvoriti mogućnost sljedećim generacijama da oni u budućnosti imaju pravu priliku osvojiti medalju na olimpijskima igrama – zaključuje Benedikt Nikpalj.
Njega i nacionalnu klapu 13.-26.2. očekuje SP u Konigsseeu, uz neslužbenu himnu sastava: “Dalmatinac sam”…
