Zanimalo nas je malo više o našem Zadraninu, olimpijcu Stipi Žuniću pa smo se odlučili doznati što radi izvan sporta, koji su njegovi stavovi i razmišljanja. Zaslužio je prostor medija i podršku građana.
Rođen si u jednoj velikoj obitelji? Pričaj nam malo više o tome.
Trenutno moja kuća je velika i puna. Brat mi ima petero djece i uvijek je živo i ispunjeno. Imam i sestru. Majka puno kuha ali i najvažnije dobro kuha te je to sigurno utjecalo na moj zdrav fizički razvoj pri odrastanju.
Jesu li tvoji vršnjaci, profesori imali razumijevanja za tvoj sportski život?
Kako kad, neki stvarno jesu neki stvarno nisu kao i u svemu.
Koji su sve tvoji hobiji? Čuli smo da spremaš kolače, spremaš kuću, da si pažljiv ko osoba, da voliš glazbu i da nešto sviraš?
Kolače spremati mi je bilo zadovoljstvo dok sam bio mlad te pomagati majci koja je majstor, pa sam eto i ja usput naučio nešto. Ne znam koliko sam pažljiv ko osoba. Sviram gitaru i od prošle godine sam počeo s lekcijama klavira koje mi baš i ne idu najbolje, ali nadam se da ću savladati i taj instrument. Što volim? Volim ples, more , kako je moj životni stil dosta iscrpan volim sve što me opušta i smiruje.
Danas mladi puno piju, puše, uzimaju razno razne opijate i često su neprirodni. Koje je tvoje mišljenje kao jednog sportaša o tome?
Moje mišljenje je takvo da uvijek pokušavam vidjeti nšto dobro u svima bez obzira kako se njihova vanjština manifestira. Sigurno da je teško iznijeti standarde bez da ne ispadneš konzervativan.
Što se dogodilo sve u tijeku tvog školovanja?
Završio sam studij na cijenjenom američkom Collegu University of Florida- usmjerenje rad s obiteljima društvom i mladima. To sam izabrao jer obitelj je važan temelj, na mladima svijet ostaje. Korisno mi je što uvijek imam posao u Americi.
Kako sport može pozitivno utjecati na naš život?
Sport sigurno mijenja ljudske živote i oblikuje ih. Sportom se moze razvit dani talenat što je ujedno i ljudska dužnost te sport može pripomoći puno u životu.
Što si radio kada si se ozlijedio i kada ti je bilo najgore?
Najgore je bilo 2012. godine. Tada su mi se zaredale dvije operacije i teška bolest pluća, iz te situacije me definitivno i jedino izvukao duhovni život. Tad sam osjetio da mi je Bog put sasvim slučajno, u novoj sportskoj disciplini.
Misliš li da te tvoj grad premalo podržao?
Ne zamaram se previše s gradom, već je svima očito da za moju visinu rezultata nije uloženo puno u mene. Nastavljam ubrzo karijeru opet u Americi, odustao sam od žaljenja i plakanja.
Daj jednu poruku mladima, jednu onim malo starijima…
Od mladih želim da krenu sličnim stopama, imaju ciljeve, volju, da budu ambiciozni, a stariji da njeguju razumjevanje. To je potrebno.
Smatraš li da sportskom scenom vladaju sportovi vezani uz marketing, manekenke i loptanje, a da je ono čime se baviš ti i tvoji kolege umanjeno?
Sigurno da vladaju sportovi vezani uz marketing. Kao uvijek iza svega stoji novac t i gdje ima novca ima i popularnosti interesa i pozicije. Ja poštujem svaki sport, ali svima nam je poznato da u svakom sportu omjer uloženog i dobivenog nije isti.
Koji je po tvom mišljenju sport najbolji izbor za one koji ne znaju s čim bi se počeli baviti kao rekreacijom?
Sigurno atletika, jer je to sport temeljac. Možda svi ne znaju, ali olimpijada je krenula od atletike. Atletika nas uči bazičnim kretnjama te funkcionalnim i korisnim vježbama za svaki dan.
Misliš li da mi ljudi previše dajemo važnosti fizičkom izgledu, materijalnim stvarima. A manje vidimo i čujemo čovjeka? Jesmo li skloni stereotipima i predrasudama?
Smatram da to pitanje ujedno daje samo sebi odgovor, sigurno da dajemo prednost vanjskom izgledu i svjetlima pozornice bez da tražimo bit u svakom čovjeku i svakom djelu no to je problemživota u masi. Osobno, kao individualac radim na sebi da budem ona promjena koju želim vidjeti u toj masi. Kad bi svi tako pokušali smanjili bi stereotipe i predrasude u životu.
Je li koplje ili kugla tvoja najveća ljubav?
Koplje je ipak moja najveća ljubav.
Je li istina da si se nakada bavio i boksom?
Jesam, osvojio sam sve što se moglo, ali atletika mi je na koledžu ponudila stipendiju.
Kakva je po tebi „situacija sporta” u Hrvatskoj, kakva u Zadru i kakva u svijetu?
Loša, s obzirom na svijet. Naši ljudi ne cijene dovoljno rezultate koje imamo, ali biblijski kako kaže Isus: najgore je proroku u njegovom gradu…
Želiš li se vratiti u Ameriku ili ostati u Zadru?
Naravno da idem u Ameriku, u Zadru je moj talenat ugušen.
Koliko si se žrtvovao radi uspjeha i sporta?
Odrekao sam se svega, ali mi se i sve zajedno s uspjehom i vratilo i to stostruko.
Koliko od atletike možeš zarađivati za život?
Atletika je nemilosrdna, stalno moraš biti u vrhu da bi nešto mogao zaraditi, a to je teško.
Koliko su te mediji podržali?
Ne obraćam pozornost medijima. Više pokusavam svoj imidž stvoriti ljudskom, interpersonalnom komunikacijom.
Ima li nešto što bi poručio nama svima, ima li nešto u čemu misliš da te se ne čuje?
Nista osim dobre volje, smatram da našim ljudima u globalu fali otvorenosti i iskrenih osmijeha.
Jel po tebi pametno ići živjeti u inozmestvo kao mlad čovjek? Što te naučio život u inozmestvu?
Pa mom osobnom profilu se isplatilo, jer sam nezavisan karakter i svima koji su slični preporučam da se odvaže na isti pothvat.
Je li te sport ili tvoj grad razočarao s obzirom da tvoji rezultati nisu dovoljno podržali?
Ne, ne osjećam se tako.
Koji je tvoj životni moto?
„Ora et labora.”
Kako si pomoći u teškim situacijama, ti si ih prošao.
Svaka teška situacija nosi sa sobom vrijedno životno iskustvo. Ja teške situacije uvijek gledam kao ispit jakosti za dalje .
Kako se nosiš s egoističnim ljudima kojih je u sportu dosta?
Ignoriram ih, ali više ih ima u drugim granama, jer sport uči radnim navikama, dok neke druge zanimacije ne.
Hvala Stipi na razgovoru, a mi smo zaključili da je jedan sportski duh, bio rekreativan ili profesionalan ono što nas svih može pogurati u trenucima kada se treba izboriti za sebe. Njegujući pozitivne stvari postajemo isto takvi ljudi.
