ZADAR– Šime Fantela je kao 14 godišnji dječak razvio hrvatsku zastavu ispod kipa Isusa Krista na brdu Corcovado u Rio de Janeiru. Proputovao je cijeli svijet, više puta se prevezao s Igorom Marenićem oko zemaljske kugle, ali je uvijek govorio da mu je Rio najdraži, svjedoči njegova dugogodišnja cura. U Rio ga je početkom ovog stoljeća, točnije 2000. godine poveo njegov otac Edo Fantela.
Vizionar, strateg, trener, menadžer, izbornik i kakve je sve uloge imao proteklih 20-tak godina od kojih je prva i najvažnija – Šimin otac. Krug je zatvoren, poručio je Edo Fantela iz Rija 18. kolovoza 2018. godine.
On je prije 16 godina poveo malog Šimu na Prvenstvo Južne Amerike klase optimist. Ne samo da je Šime bio prvi Europljanin na tom natjecanju već je osvojio srebrenu medalju. Iduće godine Fantela stariji vodi petoricu najboljih hrvatskih optimista na isto Prvenstvo u Peru na kojem je Šime postao zlatni, a hrvatska reprezentacija optimista prva. Među njima su bili Cresanin Igor Marenić i Splićanin Tonči Stipanović. Trojica prvih osvajača olimpijske medalje za hrvatsko jedrenje već su prije 15 godina pokorili Južnu Ameriku.
To tada nije mogao sanjati Edo Fantela, ali je znao da je dug, trnovit put do ispunjanja sna sportaša koliko god oni bili talentirani.
Što je sve prošao na tom putu, to najbolje zna njegova obitelj. Njegova supruga Katija koja je i sinoć u razgovoru s jednim od gimnazijskih prijatelja Šime i Igora, kazala kako je to kruna njegovih nevjerojatnih napora, bitaka sa sustavom i odricanja koje je morao voditi za Šimu i Igora.
Fantela je prepoznao idealan spoj dva različita karaktera Šime i Igora. Malo se jedino zeznuo u genetskoj pretpostavci da će Igor, na majku Marijuču, izrasti u visinu koja je potrebna za flokistu. Nadoknadio je to Igor na drugi način, a Šime i on su postali atipična kombinacija pobjednika klase 470 već od juniorskih dana. Suprotno svim zlogukim predviđanjima.
Obojica su radnici, ato što su karakterno različiti, nimalo nije smetalo da budu jedinstveni – nikada se nisu posvađali na moru, kao ni kod kuće. Igor je napustio obiteljski dom u Cresu i došao živjeti s obitelji Fantela u Zadar. Obojica su stekli fakultetske diplome, to je bio uvjet trenera, koji je bez ikakvog problema ispunjen. Život u ritmu obaveza, jedrenja, putovanja i ono malo slobodnog vremena, pretvorio ih je u osobe vrijedne divljenja.
Idemo u nove radne pobijede, geslo je trenera i oca Ede, kojeg je Šime i na pobjedonosnoj regati u Riju izgovorio prije nego što je s Igorom osvojio olimpijsko zlato, vjerujući u onoga koji ih je vodio prema Olimpu.
Napokon je to ove godine shvatila hrvatska nacija, nakon što je svijet već i ranije prepoznao Šimu Fantelu i Igora Marenića. Sada je sazrjelo vrijeme i da se vrednuje vizija koju je imao i ostvario Edo Fantela s takvim ulogom, koji spada u jednu od najvećih hrvatskih sportskih priča.
