U Sportskim novostima objavljen je tekst pod naslovom „Tko u Zadru želi natrag u pećine?” zadarskog novinara Bernarda Paleke. U tekstu se novinar osvrće na sportske uvjete u Zdru prije i nakon izgradnje ŠC Višnjik i daljnje planove ulaganja u sportsku infrastrukturu grada.
Tekst prenosimo u cijelosti:
– Prošle godine zadarska pa i šira javnost doznale su da je ŠC Višnjik (kompleks pet dvorana, kompleks zatvorenih bazena) dnevno bio ugostio gotovo 2000 građana, od čega je većina mladih sportaša i rekreativaca. Većina je organizirano koristila raznolike prostore i sadržaje.
Nedvojbeno je podizanje tih dvaju objekata sportsku infrastrukturu podiglo na višu razinu, a posljedično i kvalitetu općega življenja u Zadru.
Na žalost, Zadar još kuburi sa sportskom infrastrukturom (atletika, gimnastika, rukomet, borilački sportovi, nogomet…), a prostor ŠRC Višnjik (pozor, ne brkati sa ŠC Višnjik!) gotovo je netaknut više od dva desetljeća od odlaska JNA, koja je u bivšoj državi njime gospodarila. Objekti su derutni, malo se tu stvarno ulagalo, a jedno vrijeme i slabo gospodarilo. Kao da desetljećima vlada duboki zimski san koji je omogućio ukorjenjivanje sitnovlasničkih interesa u okoštalom mentalitetu zaostalom iz vremena kad je svačije bilo-ničije! Samo za primjer, atletičari i danas trče po podlozi koja je sve prije nego prikladna.
Kako je baš prošle godine ŠC Višnjik iznio ideju većih zahvata u obnovi postojećih te podizanju novih objekata u nekoliko faza, sportska se obitelj, napokon, iskreno poveselila da je netko prekinuo zimski san i počeo djelovati u korist građana.
Ukratko, ŠC Višnjik bio bi investitor (i za to potrošio znatno manje nego da je to Grad Zadar) cijeloga projekta, koji bi za nekoliko godina Zadru, njegovim građanima, a napose sportašima i rekreativcima, omogućio korištenje sadržajne i moderne infrastrukture. Istodobno bi se stvorili i svi uvjeti za golemi iskorak u sportski turizam, čime bi jednim udarcem pale (najmanje) dvije muhe.
Izvanredna ideja je dospjela u javnost, ali brzo je u Zadru reagiralo politikantsko podzemlje u suradnji sa nositeljima sitnih interesa. Politikanti su dizali, a iz sjene sitne duše anonimnim pismima, polupismenim pamfletima, čak i na javnoj televiziji poticale, halabuku i manipulacije javnošću podvaljujući besmislice poput one da će jednog dana „netko” sve prodati privatniku. Ili da će rekreativci biti potjerani, da je to preskupo…
Drugim riječima, postoje snage koje bi najveći dio zadarskoga sporta, a time i grada i njegovih građana najradije držale u – pećini. Dokaz, prijedlog stanovitoga građanina da se košarka potpuno vrati u Jazine.
Uskoro će, ipak, prijedlog o sustavnom, odlično osmišljenom te dugoročno višestruko korisnom projektu obnove postojećih terena te podizanja novih, uključujući i moderni nogometni kamp Barutana, doći na Gradsko vijeće. Kako je Božidar Kalmeta nekoliko puta istaknuo, dobronamjerni prijedlozi, sugestije i primjedbe dobrodošli su, a struka će definirati sve što je nužno.
Veliki projekti imaju svoj put, pa će tako i Višnjik s Barutanom u danom, trenutku dospjeti i na javnu raspravu poslije čega će se neke pojedinosti, bude li potrebno, mijenjati ili dopunjavati. No, zadarski sportaši i rekreativci, budući naraštaji baš i nemaju vremena čekati „novi zimski san”, a politikanti i sitnoračundijska bratija valjda će s vremenom uvidjeti koliko je prozirna njihova navodna briga za prevladavajuću dobronamjernu većinu građana.”
