Bilo je dana kad sam mislila da ću poludjeti. Bio je toliko hiperaktivan da se ni sekunde ne bi zaustavljao. Tek navečer bi se smirio i zaspao, kaže Darijova mama.
Tko nije odgajao hiperaktivno dijete, nema pojma što smo suprug i ja sve prošli s Darijem. Po cijele dane je nekamo trčao, jurio, a kući bi dolazio pun modrica i rana. Skakao je sa zidova, padao sa stabala, slomio ruku… Jedva smo čekali večer da zaspi, priznala je Veselinka Šarić, majka najboljeg Cibonina košarkaša.
Mama se jako teško nosila s hiperaktivnošću svoga sina, koji je već s deset godina bio visok 180 cm.
– Bilo je dana kad sam mislila da ću poludjeti. Bio je toliko hiperaktivan da se ni sekunde ne bi zaustavljao. Tek predvečer bi se smirio i čvrsto zaspao. Toliko čvrsto da si ga mogao s krevetom odnijeti. Ako ga ne bi imao tko pričuvati navečer, suprug i ja bismo ga vodili sa sobom, parkirali se ispred restorana da vidimo automobil i ostavili ga da spava unutra. Ne bi se ni pomaknuo – sjeća se Darijeva mama, koja je tražila da sina zbog hiperaktivnosti ranije upišu u vrtić.
– U četiri godine nije naučio ni slova. Ništa. Uvijek je bio u kazni, tete bi ga stavile u kut s nekoliko igračaka, samo da mogu u miru raditi s ostalom djecom. Moram priznati da me bilo strah što će biti u školi, ali bio je dobar učenik. I njegova učiteljica čudila se kako tako hiperaktivno dijete s punom koncentracijom rješava zadatke.
Dario je oduvijek bio sportski tip.
– Plivati je naučio s godinu i pol i više ga nitko nije mogao odvojiti od mora cijelo ljeto. Na školskim prvenstvima igrao je sve – košarku, nogomet, odbojku, rukomet… I uvijek je želio biti najbolji, nikome nije popuštao. Jedino je bio problem što bi zaboravio na vrijeme i ne bi došao jesti, pa mu je supruga nosila ručak na kupanje ili na igralište – priča otac Predrag.
Košarka je “obiteljski biznis” Šarićevih. Dario i njegova sestra Dana krenuli su stopama roditelja, koji su bili profesionalni košarkaši.
– Znali smo s njima igrati basket dok su bili mlađi, a ja i Dana smo Darija i suprugu redovito pobjeđivali. Nismo igrali odavno, danas bi bilo puno neizvjesnije – priznaje Predrag i dodaje:
– Jedino nas ne bi dobili u šutiranju trica. Ipak Dana ima ‘tatinu ručicu’, a ni ja još nisam za baciti.
Profesor tjelesnoga Paško Skelin želio je Darija odvesti na odbojku, no košarka je bila njegova ljubav od najranijih dana. Nakon prvog treninga kod Branka Klisovića više ga nitko nije mogao zainteresirati za bilo što drugo.
– Dario ima dvije sportske ljubavi. U AC Milan zaljubio se u vrijeme najvećih uspjeha toga kluba, s Bobanom, Nestom i Maldinijem, a u košarku zbog Magica Johnsona. Stalno je govorio da će i on jednog dana biti kao Magic, visoki bek koji može sve s loptom. Još od tada sanja NBA ligu.
Iako je u njihovu odnosu u zadnje vrijeme bilo dosta nesuglasica, Darijevi roditelji sinu ništa ne zamjeraju.
– Dario je dobro dijete, pošten je i nikad nećete čuti da je nekome nešto skrivio ili da je nekome rekao ‘ne’. Da nije sportaš, bio bi mangup, bećar. Obožava društvo i za prijatelje bi sve učinio. Ponekad i na svoju štetu.
