Utakmicu 6. kola Lige za prvaka Zadar-Zagreb najavljuje mladi zadarski trener Luka Bujas koja je kako trener Križevaca jednom prilikom nadigrao momčad trenera Danijela Jusupa.
– Ako mogu reći za iti jednu momčad A-1 lige da je poznajem, onda je to Zagreb. Oduvijek sam jako cijenio rad trenera Jusupa i pobjeda nad Zagrebom od prošle sezone iz tog mi je razloga jedna od najdražih u trenerskoj karijeri.
Kako su Križevci blizu Zagreba, a Zagreb je igrao cijelu ligu u zahvalnom terminu u 12 sati nedjeljom, uglavnom sam koristio svaku prigodu da odem u Trnsko i gledam utakmice Zagreba.
O Danijelu Jusupu kao treneru i njegovim metodama rada u Zadru se zna gotovo sve. Čovjek koji je zadužio zadarsku košarku sa puno lijepih i velikih uspjeha, po meni jako podcijenjen u svome gradu i klubu, kojem je dao puno godina svoga rada i truda.
Zagreb nikako nije momčad koju se da podcijeniti. Zagreb igra košarku s kojom može pobijediti svaku ekipu A-1 lige, ali isto tako od svake može izgubiti ili sa svakom može imati problema. O tome najbolje govore pobjeda nad Cibonom u polufinalu Kupa Krešimira Ćosića i pobjeda u prošlom kolu nad Šibenikom na gostujućem parketu, ali i dva poraza od Alkara na svom parketu, od kojih su u prvoj utakmici u trenutku gubili sa čak 27 koševa razlike. Ili visok gostujući poraz u Zaboku.
Jedna od stvari zbog kojih izrazito cijenim trenera Jusupa i zbog čega volim gledati sve njegove ekipe je što gaji svoj stil igre. Svaka momčad koju je vodio ima prepoznatljiv stil, točno se vidi njegov pečat na igri te momčadi. Jusup rijetko odustaje od toga, i skoro pa nikada se ne prilagođava protivniku, već vjeruje svojoj ekipi i ako je ikako moguće, traži da se protivnik prilagodi njemu.
Ono po čemu je prepoznatljiva igra ovoga Zagreba je ekstra agresivna obrana po cijelom terenu, s kojom Jusup pokušava navesti protivnika na što veći broj izgubljenih lopti. Ne odustaje od te igre i često se znalo dogoditi da kad pomislimo da je Zagreb slomljen, oni se vraćaju. Najbolji primjer tome je utakmica sa Alkarom u Trnskome koju sam već spomenuo, gdje se Zagreb nakon 27 koševa minusa vratio u egal i skoro okrenuo susret.
Minus ovoga Zagreba je odlazak Karla Žganeca i neigranje Jurja Segarića. Žganec je bio MVP A-1 lige, ali je zbog nezadovoljstva svog oca neigranjem brata blizanca Bruna otišao iz kluba. Sigurno jako čudan pozet kad vidimo da je 19-godišnji Karlo bio MVP lige i sad kad se trebao pokazati i staviti šlag na torti u Ligi za prvaka, otac ga povlači iz kluba. Juraj Segarić 21-godišnji je Zadranin kojem ni najveći optimisti ne bi davali šanse da postane ozbiljan igrač, ali je svojim radom pokazao suprotno. Postao je prvi razigravač Zagreba i igrač od velikog povjerenja trenera Jusupa. Bez njih dvojice, ovaj Zagreb nije ono što je bio u polufinalu Kupa sa Cibonom.
Ali ponavljam, otpisati ih se nikako ne smije. Sigurno je da će Mravi još nekome zamrsiti račune. Imaju tu perspektivu i sa ovom dvojicom sam ih vidio na četvrtom mjestu Lige za prvaa. Nažalost, sad je situacija drugačija.
Od igrača Zagreba na koje se treba obratiti najveću pozornost sigurno treba spomenuti centra Miralema Halilovića, koji je statistički možda i najbolji igrač ovoga Zagreba. Velika mana Halilovića zbog koje osobno sumnjam da može igrati istu ulogu u nekoj zahtjevnijoj ligi je nedostatak šuta, dok ga krasi odličan osjećaj za skok. Također ima veliko povjerenje kod trenera Jusupa i dobro koristi svoju minutažu. Uz njega okosnicu čine dva Zadranina, Ivan Novačić te nedavno pridošli Pavle Marčinković, o kojima više-manje znamo sve. Meni se osobno kao potencijal najviše sviđa Splićanin Domagoj Vuković, lijevoruka četvorka sa dobrim šutom koji je pružio nekoliko ključnih rola ove sezone i igrač u kojeg vrijedi ulagati.
