Proteklog vikenda u Gradecu pokraj Zagreba, održano je drugo državno prvenstvo u powerliftingu. Radilo se ujedno i o prvom državnom prvenstvu pod okriljem najjače međunarodne powerlifting federacije IPF, priznate i od Međunarodnog olimpijskog odbora. Na ovom prestižnom natjecanju nastupio je i Zadranin Tomislav Ivandić te osvojio srebrno odličje, što je odličan uspjeh za ovoga dizača utega. Do srebrnog odličja došao je s dignutih 170 kg u čučnju, 115 kg u bench pressu i 200 kg u mrtvom dizanju, u kategoriji seniora do 93 kg, što je u totalu bilo 485 kg.
Još pod dojmovima od natjecanja, uspjeli smo porazgovarati s Tomislavom, ponajprije da nam nešto kaže o ovom sportu koji sve većim korakom gazi na sportsku scenu Zadarske županije.
– Naime, powerlifting je oblik dizanja utega u kojem se natjecatelji nadmeću u tri osnovne vježbe snage – čučnju, potisku s klupe (bench press) i mrtvom dizanju. Svaki dizač ima pravo na tri pokušaja u svakoj disciplini, nakon čega se najbolji rezultati iz svake discipline zbrajaju i prema tom zbroju (tzv. totalu) se određuje poredak. U svojoj osnovi to je sport čiste snage, ali kad je konkurencija podjednaka, taktika kod prijavljivanja težina često igra presudnu ulogu. Bitno je napomenuti da su pravila dizanja jako stroga i različita od onoga što često viđamo po teretanama. Na primjer, bench press se izvodi s pauzom na prsima, bez odbijanja.
Tomislav je nedavno prešao na nižu kategoriju, stoga i nije očekivao neki veći uspjeh, međutim, dogodilo se baš suprotno:
– Nisam očekivao puno od ovog nastupa, jer me prelazak u nižu kategoriju prilično iscrpio, ali ispalo je jako dobro. Svi smo bili podjednako jaki, do samog kraja nisam bio siguran jesam li prvi, drugi ili treći. Momak koji je osvojio zlato, digao je samo 5 kg više od mene. Posebnost ovog natjecanja bila su i jako stroga IPF pravila, te obavezna doping kontrola.
Prije nego se počeo baviti powerliftingom, aktivno se bavio ju-jitsuom:
– Aktivno se bavim ovim sportom od 2010. godine, kad je održano prvo neslužbeno natjecanje u zagrebačkom Metalcu. Prije toga sam se nekoliko godina bavio ju-jitsuom, a powerlifting je bilo nešto što sam radio usput, kao trening snage. Uglavnom, bio sam zadnji u kategoriji do 100 kg, ali mi se iskustvo jako svidjelo, te sam odustao od ju-jitsua i opredijelio se za powerlifting. Dosad sam osvojio par srebrnih i jednu brončanu medalju na manjim natjecanjima. Srebro na državnom mi je do sada najbolji rezultat, barem što se plasmana tiče. Najbolji rezultat u smislu podignutih težina bio je 220 kg u čučnju, 130 kg u bench pressu i 230 kg u mrtvom dizanju, ali to je bilo po drugačijim pravilima i u višoj težinskoj kategoriji.
Napornim treniranjem i upornošću, Tomislav je zavrijedio ovaj uspjeh, međutim, problem je što u Zadru nema trenera za ovaj sport, a također u Zadru ne postoji ni klub powerliftinga:
– Treniram 3 do 4 puta tjedno, po par sati. Glavnina treninga sastoji se od natjecateljskih vježbi uz nešto pomoćnih, za prevenciju ozljeda i jačanje slabih točki. Većinu vremena treniram u svojoj kućnoj teretani. Kad sam u ozbiljnijim pripremama i zatreba mimalo kvalitetnija oprema, preselim se u fitness centar Omnia. Službenih trenera za ovaj sport u Hrvatskoj nema, pa se svi educiramo sami i pomažemo jedni drugima. Internet također puno pomaže. Lakše je doći do stručne literature, ali i iskustava trenera i dizača iz cijelog svijeta. Kluba u Zadru također nema, pa se natječem pod powerlifting klubom “OF” iz Samobora, ali i tobi se s vremenom moglo promijeniti, jer se sve više mladih interesira za ovaj sport.
Upitali smo Tomislava i koja je najniža dob s kojom djeca mogu početi trenirati ovaj nadasve zanimljiv sport:
– Najniža dob natjecatelja u IPF-u je 14 godina. Trenirati se može i nešto ranije, ali se natjecanja i maksimalna opterećenja ne preporučuju do te dobi. Gornje granice nema, na zadnjem državnom natjecanju bilo je dizača koji su zagazili i u pedesete. Kad se trenira na pravi način, čovjek se time može baviti doživotno. Rekreativno treniranje može samo povećati kvalitetu života, ali aktivno natjecanje, kao i svaki drugi sport, nosi svoje rizike. Svejedno, radi se o sportu koji je po učestalosti ozljeda na dnu tablice, daleko ispod nekih popularnijih sportova, poput nogometa.
