Razgovor s mladim centrom Cedevite Jusufom Nurkićem (19 godina, 211 centimetara) dan nakon srceparajućeg poraza 83:84 od Lietuvos Rytasa u okviru Eurocupa možda nema najsretniji “tajming”, ali ako se uzme u obzir da je povod za razgovor to što ga je Draftexpress uvrstio među 30 najtalentiranijih mladih košarkaša na planeti – koncept može proći.
Nurkić, ili Juka, ove se sezone gotovo niotkuda nametnuo kao jedan od stožernih igrača Cedevite i na taj je način skrenuo pozornost šire javnosti na sebe.
Jusuf Nurkić: Nije baš da nešto pratim takve izbore, ali znam. Rekli su mi. Fokusiran sam na ovu sezonu, na klub, na svoje igre, a sve to u vezi drafta nije u mojim rukama – sve sam prepustio agentu koji kontrolira moju karijeru. Ne želim se zamarati onime na što ne mogu utjecati. Svjestan sam toga da sam ove godine zapažen, ali želim ostati s obje noge čvrsto na zemlji. Moje je da radim i da postajem sve bolji i bolji.
Kakvi su bili košarkaški počeci?
Jusuf Nurkić: Košarku sam počeo igrati u Laškom, tamo su me doveli, tamo sam počeo. Ali, nisam bio zadovoljan, stalno sam imao osjećaj da me ucjenjuju. I onda, jednog dana 2009, vidjeli me gospoda Petrović i Mahmutbegović, tu je napravljen inicijalni kontakt s Cedevitom i sve je bilo riješeno u 48 sati.
Pa, ipak, taj transfer nije prošao glatko, kao što nisu glatki bili ni počeci igranja u Cedeviti.
Jusuf Nurkić: Prema pravilnicima, sa 18 godina može se mijenjati klub uz određenu odštetu, tu je zapelo, ali su se na kraju klubovi dogovorili i sa 18 sam službeno postao igrač Cedevite. Prošle sezone nisam puno igrao, u dogovoru s klubom, otišao sam na posudbu u Zadar. Zabok sam odbio, Zadar prihvatio.
I onda je Zadar u polufinalu doigravanja izbacio Cedevitu.
Jusuf Nurkić: Tako nekako.
A sudbinski ti se križaju putevi s Acom Petrovićem, on te našao u Laškom, on te poslao na posudbu u Zadar, njega si sa Zadrom izbacio u doigravanju, da bi te jučer [srijeda] pobijedio kao trener Rytasa. A reprezentaciju Bosne i Hercegovine da ne spominjem…
Jusuf Nurkić: Eto, da nije bilo Ace, sve bi bilo drugačije. Posebno sam mu zahvalan na pozivu u reprezentaciju Bosne i Hercegovine tekom kvalifikacija za Eurobasket, sigurno je tada bilo boljih igrača, onih koji su prije mene zaslužili poziv u reprezentaciju.
Pa, ipak, propustio si Eurobasket.
Jusuf Nurkić: U dogovoru s liječnicima. Imao sam problema sa zdravljem, mučilo me skakačko koljeno i nisam mogao pošteno ni trenirati, ni igrati. Prošlo sam ljeto prvi put u životu posvetio samome sebi – i sve je nekako leglo na svoje mjesto. Vidi se napredak u mojoj igri, trener [Jasmin] Repeša to je prepoznao, dao mi je priliku, ali želim ići i dalje.
Reprezentacija Bosne i Hercegovine ubuduće, pretpostavljam, nije sporna.
Jusuf Nurkić: Ja sam bosanskohercegovački igrač, i uvijek ću to biti. Želio sam obući taj dres još od Živinica, a kad sam ga i obukao u kvalifikacijama – ispunio mi se san.
Ili, jedan od snova… A NBA?
Jusuf Nurkić: Kad bih bio biran među prvih 30 na draftu, to bi bila velika stvar i za mene, i za moju porodicu, i za Živinice, i za moju državu, i za moj narod.
OK, kažeš da je ove sezone sve leglo na svoje mjesto. Kako?
Jusuf Nurkić: Imao sam neke dileme prije početka sezone, prošle sezone je Cedevita promijenila tri trenera, išao sam na posudbu, nisam bio presretan i nisam znao šta će se dalje događati. Srećom, došao je Repeša, s kojim su došle i priče da je sjajan trener koji voli mlade igrače. Prilikom prvog kontakta imali smo opširan razgovor, taj mi je razgovor otvorio oči i osjetio sam da bi ovo mogla biti sezona koja će mi otvoriti mnoga vrata.
Gdje se vidiš iduće godine?
Jusuf Nurkić: Ako sve ostane isto – u Cedeviti. Učinit ćemo sve što možemo da osiguramo viši rang evropskog natjecanja, Euroligu, i bilo bi super s Cedevitom igrati Euroligu.
A za pet godina?
Jusuf Nurkić: Ne razmišljam tako daleko, niti želim znati gdje ću biti za pet godina. S Cedevitom sam potpisao na 4+1 sezonu, tako da imam još dvije sezone ugovor s klubom. To je jedino sigurno.
Kakav je život u Zagrebu? Stigne li se lutati naokolo uz ritam od dvije utakmice tjedno?
Jusuf Nurkić: Pa baš se i ne stigne… A i trener Repeša insistira na odmoru… Ako nekud izađem, onda je to kako bismo proslavili kakvu važnu pobjedu. Ili do Trga s nekim od suigrača. Suton me prihvatio, onako, kao mlađeg brata, on me povede sa sobom. Inače mi se Zagreb sviđa, mogao bih tu živjeti.
Pa i živiš u Zagrebu, čovječe!
Jusuf Nurkić: Ma mislio sam – živjeti bez košarke. Za mene je ovo super grad. Makar ga nisam imao vremena upoznati sa svih strana. I igram igrice u slobodno vrijeme, kao i svi normalni mladi ljudi. Ako se to tako može reći – da normalni igraju igrice. I aktivan sam na svim društvenim mrežama, Facebook, Twitter, Instagram…
A putovanja? Imaš privilegiju koju većina tvojih vršnjaka nema – putovati naokolo sa 19 godina. Jesi li pronašao neko mjesto na koje bi se turistički vratio?
Jusuf Nurkić: Eto, otišao bih u Zadar ljeti, da vidim kako to ljeti izgleda. Znate šta? Znam da sam mlad, ali tih mi je putovanja već dosta. Makar znam da ću se još naputovati… Dosta mi je autobusa, aviona, aerodroma… Imam osjećaj da na svom terenu, onda kad ne moram putovati prije utakmice, igram sa 50 posto više energije.
