Giuseppe Giergia, legendarni košarkaš Zadra i vrhunski trener. Čovjek koji je za reprezentaciju ex Jugoslavije odigrao više od stotinu utakmica, od Olimpijskih igara do Svjetskih i Europskih prvenstva. Ima dva srebrna odličja sa SP-a i jedno osvojeno na EP-u, a kao izbornik reprezentacije Hrvatske 1994. u Kanadi je uzeo broncu.
Jazinama je podario cijeli niz odličja: Zadar je pod Pinovom dirigentskom palicom u suglasju s Krešimirom Ćosićem vladao jugoslavenskim parketom. Otuda i pet naslova prvaka. Zadarska košarka bila je naprosto primjer vrhunskih sportskih dostignuća.
I onda odjednom šok.
Državno odvjetništvo podignulo je optužnicu protiv Pina Giergie zbog navodne utaje poreza u iznosu od oko 15 milijuna kuna za vrijeme dok je obnašao posao direktora Košarkaškog kluba Zadar.
Giergia optužnicu nije primio u ruke i ne smije govoriti o optužbama, međutim, u njegovo ime oglasio se zadarski odvjetnik Šime Pavlović.
– Ni ja kao odvjetnik ni gospodin Giuseppe Giergia nismo vidjeli optužnicu. Kad je dobijemo, onda ćemo dobro proučiti spis i pripremiti se za kvalitetnu obranu. Svaki drugi pristup mogao bi značiti reklamiranje, spekulacije i improvizaciju – rekao je odvjetnik i dodao: – Nije uobičajeno da javnost sazna za optužnicu prije obrane. Zato treba izbjegavati takve situacije da se javnost ne senzibilizira na pogrešan način, da ljude ne osuđuje bez prethodne rasprave.
Teške optužbe Pina nisu dotukle.
Upravo suprotno.
Košarka do groba!
Temperament, iskričavost, odrješitost, odlučnost, borbenost, sportski duh u njemu su još uvijek snažnog intenziteta kao nekada iako je zakoračio u 77. godinu života.
– Iz košarke ću otići kad umrem. Dotad će ona biti u meni, a ja uz nju. Svakodnevno sam na parketu barem dva sata i ne mislim tu naviku mijenjati, iako me srce zaboli kad vidim što se inače radi od košarke, ne samo u Zadru nego u cijeloj Hrvatskoj – stalno ističe Giergia.
Upravo je zbog takvih stavova Giergia oduvijek bio na meti neistomišljenika, trn u oku mnogima, čak i onima koje je doveo u ovaj kultni zadarski sport.
Kad se prošle godine nekako u isto vrijeme zakotrljala priča o navodnim sumnjivim radnjama u KK Zadar, na prvo mjesto istureno je ime Pino. Sad mu je još dodan Dino Perović, koji je neko vrijeme bio predsjednik kluba samim tim i supotpisnik jednog dijela dokumenata u slučaj utaja poreza!
Nastavak obračuna
– Mnogima očito nije jasno da je Pino kao direktor Košarkaškog kluba Zadar bio ovlašten od Upravnog odbora kluba sklapati ugovore s igračima. Pregovarao je s njima i njihovim menadžerima, kad bi se dogovorili, napravio bi se ugovor koji je Pino u ime KK Zadar potpisivao. O svakom ugovoru, o svakom centu iz svakog ugovora znali su čelnici kluba i činom potpisa svaka bi njegova veza s bilo kojim detaljem tog ugovora prestajala. Ovo što se sad događa Pinu jest samo nastavak obračuna s njim kao istinskim tvorcem starije i novije, dugo vremena uspješne sportske karizme – kažu dobri Giergini poznanici i prijatelji.
U cijeloj priči zanimljivim se čini to što je optužnica ograničena isključivo na jedno razdoblje od četiri godine, od 2005. do 2009., koje je stavljeno pod povećalo. Upravo je u tom razdoblju KK Zadar pod Pinovim vodstvom nakon dvadeset godina vratio titulu prvaka u Jazine, te u svojem mandatu ponovio još dva puta, uz tri osvojena Kupa Krešimira Ćosića. Jasno, kažu njegovi poznanici, da se u tom razdoblju trošilo, zasigurno je i zbog nedorečenog Zakona o športu znalo zaploviti u krive vode, i to nikoga ne abolira od mogućeg počinjena bilo kakvog oblika prekršaja. No, dodaju poznanici, “ovo je čisto nabacivanje blatom”.
– Nemojte misliti da se Pino zbog ovoga sad zatvorio u kuću i da će izbjegavati tu temu u bliskim krugovima. Štoviše, rado će s nama podijeliti svaki detalj trenutaka koje proživljava. Uz to ponosno će proći svojom Kalelargom, ma što god se o njemu pričalo. Jer nitko u Zadru nije tako željena meta kao naš Pino, koji će se spremno suočiti sa svime što mu se stavlja na teret, po našem mišljenju neopravdano, jer način kako se radi u hrvatskom sportu samo je preslikan u KK Zadar, koji ni po čemu nije iznimka. Zakon o sportu, prečesto mijenjan, nikad do kraja nije bio definiran, otvorio je prostor da se prema svima ne odnosi na isti način – govore nam u Pinovu društvu.
– Ma, još od 1949., kad su mi upali u rodnu kuću, izveli iz nje moga oca Eugenija, kad su ga hapsili kao da hvataju Ala Caponea, vezali mu ruke žicom, tukli ga preda mnom rukama i nogama, govorili da će ga ubiti jer je državni neprijatelj. Samo zato što je bio bogataš, što je bio svoj. I nikada nikome zlo nije učinio. Naprotiv, pomagao je svima. E, otad je moje prezime obilježeno, otad ja i moja familija trpimo ono što bi malo tko izdržao. Od moga djetinjstva – nerijetko je u ranijim intervjuima isticao Giergia.
Puno toga prelamalo se baš preko Pinovih leđa. Čak i onda kad je u KK Zadar kao sponzora želio dovesti talijansku Diadoru, proizvođača sportske opreme.
– Jest, onda su govorili kako na mala vrata želi dovesti talijansku iredentu i glatko je uz gnušanje odbačen njegov prijedlog. Iako je u igri bilo sadašnjih šest milijuna eura, kroz četverogodišnji ugovor o sponzorstvu, nitko se nije s njim uhvatio za isti štap. Ništa bolje nije bilo ni kad je na vrhuncu svoje igračke karijere želio u inozemstvo. Jedino njemu Košarkaški savez Jugoslavije nije odobrio odlazak u inozemstvo. Zbog viših interesa YU košarke morao je ostati u Zadru kojem se unatoč svemu uvijek oduživao na pravi način. Tko bi kao Pino kad je god trebalo spašavati Zadar, po snijegu i ledu dolazio igrati utakmice, i to bez ikakve novčane naknade. Nije iskoristio ni mogućnost dobivanja talijanskog državljanstva – sjećaju se Pinovi dobri prijatelji.
Osjećam se kao Isus!
Doista, u Italiji, Pino je bio obožavan zbog svojih vrhunskih košarkaških mogućnosti. Zato nerijetko u svojim javnim istupima zna zavrtjeti staru priču o Božjem sinu.
– U milanskoj dvorani Palalido igrala se utakmica reprezentacije Italije protiv stranaca. Igrao sam za momčad stranaca, odigrao sam tu utakmicu izvrsno. Bio sam najbolji igrač, Bill Bradley i ja smo doslovno raspali Talijane. U poznatom košarkaškom magazinu Giganti di Basket slavni Aldo Giordani napisao je da sam – Figlio di Dio! Kad se to čulo u Zadru, govorilo se da je to izmišljotina. A kad sam im to pokazao, rekli su da sam platio novinaru da to napiše. I što ću ja? Nasmijati se tim budaletinama u facu i otići svojim putem.
Inače, zanimalo me zašto je Aldo Giordani napisao baš to, rekao mi je prigodom našeg idućeg susreta: ‘Osluškivao sam publiku ispod novinarske lože, govorili su: ovaj Pino je Figlio di Dio! Razmišljao sam zašto to govore, zaključio sam: Isus je hodao po vodi, a vi Pino ste na toj utakmici hodali po zraku, igrali ste akrobatsku košarku! E zato sam stavio Figlio di Dio!’ Sjećam se da se nasmijao čuvši moje riječi: ‘Hvala vam na najvećem komplimentu koje mi je ikad netko kazao! Ja se stvarno osjećam kao Isus, ali ne u tom kontekstu: naime, Isusa su razapeli na križu, a mene razapinju u mome rodnom gradu!’ – mirno i uz smiješak govorio je Pino.
Tko će to platiti?
Vratimo li se na vrijeme kad se Zadar ponovno počeo nametati kao klub koji nije zaboravio osvajati naslove prvaka i košarci koja je plijenila pozornost, nemoguće je ne istaknuti kako se stalno pričalo o tome da se troši veliki novac.
Jedan od onih koji je u noćima ispijanja čaša šampanjca znao stati na loptu i zapitati “Tko će to platiti” bio je Giergia. Dobio bi odgovor kako se o financijskom kolaču ne mora brinuti, nego da se posveti slaganju momčadi dostojne velikih rezultata. Nedugo zatim Giergia je voljom uprave kluba morao otići uz obrazloženje kako nije ostvario željene rezultate. Povukao se, znajući da će se na nekome istovariti krivnja za sve grijehe od osamostaljenja Hrvatske do danas.
To je njegovo razmišljanje potkrijepio drugooptuženi Dino Perović, pa valja podsjetiti na tu izjavu: – Apsolutno se ne osjećam krivim. Samo znam da sam sve radio u najboljoj namjeri: doveo sam reviziju u klub i uveo vanjsko knjigovodstvo sve kako bih klub napokon doveo u normalno stanje. I onda se tako nešto dogodi, a ja odgovaram po zapovjednoj odgovornosti, a da ništa nisam napravio ni potpisao. Napokon su izgleda pronađeni krivci – rekao je Perović s izraženom ironijom u glasu očito aludirajući da bi se nakon podizanja optužnice vrlo lako moglo na njega i Giergiu svaliti sva krivnja za katastrofalno stanje u KK Zadru.
Nije nevažno na površinu izvući ni Giergino razmišljanje u razdoblju nakon što je napustio Jazine i sezonu kad se Zadar survao u rezultatsku provaliju, ispao iz regionalne košarkaške lige i tako redom…
– Da sam ove dvije godine ostao u klubu, Zadar ne bi ispao iz regionalne lige! Pa neka me opet anatemiziraju. Uostalom, anatemizirali su i Krešu Ćosića, proglasili su ga lopovom, istjerali iz Jazina, promijenili brave na vratima njegove sobe, na njegovu radnom stolu. A kad je umro, ti isti ga hvale i kunu se u njega. Povraća mi se od toga – grmio je u to vrijeme Pino.
