Na Višnjiku je sinoć odigrana jedna od onih košarkaških utakmica koja će se pamtiti godinama i prepričavati s naraštaja na naraštaj. Bila je to utakmica koja će stati uz bok trećoj iz finalne serije prvenstva bivše Jugoslavije kada je Zadar na krilima raspucanog Petra Popovića skinuo s trona nedodirljivog vladara europske košarke, veliku Draženovu Cibonu, 110-111.
Priča će se o njoj kao i i o onoj iz Ljubljane kada je u Tivoliju Michael Meeks tricom u posljednjoj sekundi na asistenciju Marka Popovića odveo Zadar preko Crvene zvezde u finale Goodyera lige. Spominjat će se jučerašnji susret baš kao i onaj u praznim Jazinama kroz čije je betonske zidove dopirala podrška desetina tisuća navijača u finalu Prvenstva Hrvatske protiv Cibone.
Primiti koš u posljednjoj sekundi i otići u minus, a na kraju ipak slaviti ravno je čudu, a upravo to se dogodilo sinoć pred 7 500 navijača na Višnjiku. Slaže se s tim i jedan od junaka zadarske pobjede, čovjek koji je prvo pogodio tricu od table, a nakon Partizanove trice za preokret i asistirao Travisu za pobjedu, Ante Delaš.
– Ovo se događa valjda jedan puta u 50 godina. U četiri sekunde bili smo pobjednici, pa gubitnici pa smo opet dobili. To je čudo! Morat reći da je čudo! Čovjek nam je pogodio tricu s devet metara, bili smo pokopani, ali trener je dobro osmislio tu zadnju akciju, mi smo je odradili i evo nas! Imamo sad tri pobjede za redom i puno se lakše diše. Osim bodova dobili smo i samopouzdanje i sada rasterećeni idemo u Beograd kod Crvene zvezde pa što bude.
Romeo Travis se cijelu večer tražio u šutu. U svim je ostalim elementima igre bio odličan, ali taj ga šut nikako nije slušao. Sve do kraja.
– Ovo je momčadska pobjeda. Igrao sam cijelu utakmicu dosta loše, šut me nije išao, no trener je vjerovao u mene. Sjajna akcija koju je zamislio na kraju donijela nam je pobjedu. Svi su gledali na Vrbanca, napravili su lažni blok za njega, a ja sam se neometana prišuljao do obruča. U pravom trenutku stigla je Delašova lopta. Kakav je to pas bio! Bio je to pečat na sjajnu utakmicu i atmosferu. Navijači su nas vraćali u igru, hvala im na tome. Nadam se njihovoj podršci i dalje. Igrao sam posvuda po Europi, ali ovo još nismo doživio. Sada imamo tri pobjede u nizu. Prije mjesec dana nitko nije vjerovao u nas, a sada se možemo boriti i za Final Four.
Bariši Krasiću, koji je pri rezultatu 74-75 oklijevao na otvorenom šutu te krenuo prema košu pri čemu je izgubio loptu, na kraju ove predivne košarkaške priče na Višnjiku pao je kamen sa srca.
– Ovo je moja 17 godina profesionalne karijere, ali ovakvo nešto nikada nisam doživio, niti vidio na TV.-u. Ovo je bilo još uzbudljivije od onog finala ABA lige kada je Partizan dobio Cibona. Za one slabijeg zdravlja sigurno nije bilo preporučljivo gledanje. Kad smo nakon primljene trice otišli na time-out nismo vjerovali u pobjedu, bili smo šoku , ali trener i suigrači su nas dočekali uzvicima podrške i ohrabrenja. Svi su vikali da ćemo dobiti. Znači samo treba vjerovati.
Kako je izgledala završnica utakmica pogledajte ovdje.
