Svaka medalja, pa tako i olimpijska bronca hrvatskih rukometaša, ima dvije strane. Uzmemo li kao kriterij uspjeha očekivanja nacije koja je nakon sjajnih izdanja “kauboja” u skupini opijeno gledala samo zlato, momčad Slavka Goluže u Londonu je podbacila. Podbacila je i po riječima Ivana Balića: “Previše smo se žrtvovali da uzmemo samo broncu” – kazao je rukometni čarobnjak čiju smo magiju očajnički prizivali u izgubljenom polufinalu s Francuzima. No, je li i treće mjesto uspjeh i sjaji li ova medalja poput one s Europskog prvenstva u Srbiji? Odgovorit će Ivan Ninčević, prvi Zadranin koji je od Sydneyja 2000. i bronce Branimira Vujevića u veslačkom osmercu u Krševanov grad donio olimpijsko odličje.
– Drage su mi i jedna i druga. Možda malo više ona iz Srbije jer sam tamo odigrao cijeli turnir, ali europske i olimpijske medalje ne mogu se mjeriti. Olimpijada je nešto posebno, tako da osvojena bronca predstavlja krunu moje karijere. Prezadovoljan sam jer je veliki uspjeh nastupiti na Igrama, a kamoli još i osvojiti medalju.
Hrvatska je u Londonu, naglašava Ninčević, igrala najljepši rukomet i bila na pravom putu da se nakon mjesec i pol dana zahtjevnih priprema popne na najvišu stepenicu, no dogodila se – Francuska.
– Od 10. lipnja konstantno smo bili u pogonu. Krvavo smo radili tijekom 45 dana priprema: znojili se i nerijetko padali od umora, pa je šteta što na kraju nismo uzeli zlato. Naletjeli smo na Francuze, a da nije bilo tako vjerujem da bismo nastupali u finalu, s velikim izgledima za zlato – govori lijevo krilo Hrvatske i Füchse Berlina koje će objasniti razloge posrtaja u srazu s “tricolorima”.
Slučaj Francuska
– Loše smo počeli utakmicu. Promašivali smo zicere te dopustili Omeyeru da se razbrani, što nam je uvuklo strah. To je, smatram, bilo ključno za poraz i našu najlošiju utakmicu u Londonu.
Je li Francuska zaista kvalitetnija od Hrvatske, ili se ponovno radilo o lošem danu?
– U pitanju je loš dan. Ne vjerujem da je Francuska kvalitetnija od nas. Do tada se mučila: izgubila je od Islanda, a Španjolsku pobijedila u posljednjoj sekundi, no kada je trebalo bila je prava. Mi smo, s druge strane, nakon odličnih nastupa u skupini popustili u trenutku kada je trebalo izboriti finale.
Kako ste do dvoboja za treće mjesto s Mađarima ponovno pronašli motiv?
– Uvijek je teško kada izgubiš u polufinalu. Međutim, znali smo da smo bolji od Mađara, što smo već pokazali utakmicom u skupini, tako da smo uoči utakmice za broncu rekli sebi: “Idemo uzeti medalju.” Ona je važna za dio igrača koji više neće imati priliku nastupiti na Olimpijskim igrama i bila bi prava šteta da smo se kući vratili praznih ruku. To nismo htjeli dopustiti i zato smo “razbili” Mađare.
Bez kredita
Ninčević je u Londonu igrao malo. Najveću priliku dobio je u uvodnom susretu s Južnom Korejom, kada je zabio jedina dva pogotka na turniru, da bi nakon toga pogreške plaćao ekspresnim povratkom na klupu. Svoj će učinak opisati riječima:
– Nisam imao kredit, ali ja sam prvenstveno ponosan što sam dio reprezentacije – momčadi koja je osvojila broncu. Naravno da bih volio da sam mogao više igrati i da sam dobio punu minutažu, no za tri mjeseca ionako ćemo se sjećati samo medalje. Imam medalju, nastupio sam na Olimpijadi i presretan sam zbog toga. S ostalim stvarima se ne zamaram jer znam da ću svaku dobivenu priliku nastojati maksimalno iskoristiti, kako u klubu u kojem igram 60 minuta, tako i u reprezentaciji.
Brončani s EP-a u Srbiji i brončani s Olimpijade u Londonu u siječnju će na Svjetskom prvenstvu ponovno u borbu za odličja. Ninčevića smo za kraj upitali može li Golužina generacija u Španjolskoj dogurati dalje od polufinala?
– Uopće ne razmišljam o Svjetskom prvenstvu. Želim što bolje iskoristiti tri dana odmora u Zadru, a nakon toga nastaviti s klupskim obvezama. Do siječnja ćemo još vidjeti što ćemo i kako ćemo.
