Sestre Zaninović sinoć su krenule zajedno s trenerom Tonijem Tomasom na hodočašće Velike Gospe u Sinj. Propješačili su 30 kilometara. To je bio zavjet njih troje kao tima ako osvoje medalju… Hodali su cijelu noć.
Kad su se vratile kući, na splitskim Blatinama im je napravljena fešta. Sa zvučnika je odzvanjala Colonia, hit “Svijet voli pobjednike”, pjesma koja je postala zaštitni znak prilikom okupljanja u skromnim prostorijama tekvondo kluba “Marjan” nakon dolazaka Ane i Lucije Zaninović s velikih natjecanja.
Sestre Zaninović zaokružile su priču koja je započela prije jedanaest godina. Treneru Toniju Tomasu, Ani i Luciji Zaninović nedostajala je tek olimpijska medalja. Njih dvije su, malo jedna, malo druga, u prošlom periodu uzele sve nagrade. Sada je Lucija osvojila brončanu medalju u Londonu.
– Ovo je prva hrvatska medalja na Olimpijskim igrama osvojena za Split u borilačkim sportovima. Dugo su bile izolirane od svih, možda smo očekivali i više, ali presretan sam zbog bronce – kazao je trener Toni Tomas.
Naravno, stigla je sva svita gradskih i županijskih političara, lijepo je biti s njima kada Zaninovićke osvoje trofej.
– Ova medalja zove se LucijAna, za vas obje. Pratit ćemo vas i dalje, nadam se do Rija, pa tamo obje osvojite medalje – kazao je Zdravko Omrčen, županijski pročelnik za sport.
Sestrama i treneru čestitao je uime gradonačelnika Željka Keruma Ivan Veštić. I dogradonačelnik Jure Šundov pridružio se čestitkama.
– Želja, vizija i upornost, ovo je elita hrvatskog sporta, Lucija i Ana su u rangu s Goranom, Janicom i Blankom – rekao je Šundov.
Njih dvije, kao i uvijek pristojne i skromne, saslušale su sve čestitare, zahvalile se svima.
– Sretna sam i zadovoljna što dijelim s Lucijom brončanu medalju. Ovaj put nije išlo, no lani sam bila svjetska prvakinja. U karijeri je bilo i uspona i padova – kazala je Ana.
– U Olimpijske igre stane cijela karijera. Hvala i prijateljima iz kluba, koji su se s nama, za vrijeme ljeta, spremali u Skradinu. Mogli su se kupati, a ušli su u dvoranu i radili s nama. Nadam se da je ova medalja jedna u nizu onih koje će i dalje stizati – dodala je Ana.
Za obje je stiglo pitanje što je teže, boriti se ili gledati sestru.
– Teže je gledati sestru nego se boriti – obje će uglas.
Najteži dio uoči Olimpijskih igara bile su dvomjesečne pripreme u Skradinu kada su bile izolirane od svijeta.
– Sama izoliranost bez mobitela i interneta trajala je dva mjeseca. U početku nije bilo lako, ali sada vidimo koliko je to dobro. Evo, mobitel mi uopće ne nedostaje – s osmijehom će Ana. Na kraju su mini meč održali Grad i Županija.
– Mi ćemo Luciju nagraditi sa 40 tisuća kuna za broncu. Evo, izazova Gradu – dobacio je Omrčen.
A uzvratio je Šundov, odnosno njegov pomoćnik, koji je znao točan iznos.
– Lucija će dobiti 52 tisuće kuna, a trener 26 tisuća kuna – uzvratili su iz Grada.
