U samo sedam godina Sandra Perković prošla je put od djevojčice koja se igrala na atletskom stadionu do olimpijske prvakinje. I kroz tih sedam godina na rezultate ju je tjerala nevjerojatna upornost. Nije joj bilo teško trenirati ni po kiši, ni po suncu, ni po olujnom vjetru. Svaki put bi dolazila točno na trening, tramvajem iz Dubrave. Dan za danom. Odoljela je i pozivu u SAD, kamo su otišli mnogi dobri hrvatski bacači i bacačice. Otišli i nestali.
– Imala sam ponudu na stolu. Mogla sam birati između nekoliko američkih sveučilišta koja su nudila dobru stipendiju. U tim trenucima dobivala sam malo ili ništa u Hrvatskoj od atletike. Kada sam pitala trenera Ivančića što da radim rekao je da ću ako ostanem biti velika prvakinja. I zato sam ostala – rekla je Sandra.
Koliko je samo trener tada bio u pravu! Svoj talenat dokazala je 2007. godine kada je osvojila dvije srebrne medalje u razmaku od samo deset dana. Ti su njezini rezultati zabilježeni u jednoj crtici. A ona je nastavila dalje trenirati, odlaziti na Svetice po kiši i snijegu, tramvajem iz Dubrave. A onda je došla kobna 2008. godina.
– Negdje pri kraju godine, kada su se svi pripremali za doček Nove, završila sam u bolnici. Bilo mi je loše, stalno sam povraćala, no liječnici nisu znali što mi je. Bila sam uvjerena da je viroza. Nažalost, tako su mislili i liječnici, a imala sam puknuto slijepo crijevo. I tako sam gotovo dva tjedna trenirala! – pričala je.
U bolnicu je došla u posljednji trenutak, imala je sepsu.
– Istina, moj život je visio o koncu. Preživjela sam zahvaljujući doktoru Lackoviću. Bilo je to moje drugo rođenje – istaknula je Sandra.
O toj njezinoj drami mediji su saznali tek godinu dana kasnije, kada je postala europska juniorska prvakinja u Novom Sadu i kada je postala odjednom zanimljiva. Sjećam se da smo se tada prvi put telefonski čuli i da mi je ispričala tu nevjerojatnu priču kako je jedva ostala živa. Nakon zlata u Novom Sadu kao nagrada je došao nastup na svjetskom seniorskom prvenstvu u Berlinu. Bajka je trajala i sljedeće godine kada je osvojila europsko seniorsko zlato u Barceloni, a onda je bajka prekinuta prošle godine kada je nenamjerno uzela jedan napitak koji je sadržavao nedopušteno sredstvo. Sa suzama u očima izašla je pred javnost i rekla:
– Nikad ne bih namjerno uzimala doping. Jednostavno sam takva, ne služim se trikovima. Svoju karijeru sagradila sam na mukotrpnim treninzima. Ali, vratit ću se. Vratit ću se jača nego ikada – rekla je prošle godine.
Kažnjena je sa šest mjeseci. Ove sezone krenula je silovito i nije se zaustavljala. Sve do zlata u Londonu.
– Ovu medalju posvećujem svima koji su bili uz mene kada mi je bilo najteže, a ova zlatna medalja neka bude šamar svima onima koji nisu vjerovali u mene! – rekla je Sandra.
