Još je punih osam dana ostalo do prve utakmice košarkaša Zadra u 2012. godini, što će reći da je sasvim dovoljno vremena da još koji dan uživaju u veličanstvenoj pobjedi protiv Cibone na kraju 2011. Iako je riječ “samo” o četvrtfinalu Kupa, ta je utakmica, s obzirom na situaciju u kojoj se klub nalazi, imala sasvim poseban naboj i značenje za igrače Aleša Pipana i za sve one koji vjeruju u ovu momčad. To je jedan od tri razloga, zbog kojih će ostati trajno urezana u pamćenje svih, koji su te večeri bili u Krešinom domu. Preostala dva su čudesna predstava i 44 poena Gorana Vrbanca te koš za pobjedu sa zvukom sirene Ante Delaša. Nakon što je Kus pogodio jedno slobodno bacanje za prvo vodstvo Cibone nakon devete minute, Pipan je, petnaest sekundi prije kraja, pozvao time-out.
– Dogovor je bio da odigramo već uigranu akciju na Vrbanca, jer je te večeri sve pogađao. On je i primio loptu, ali se protivnička obrana skupila oko njega pa je dodao Baturu u kut. On je promašio, ali se na kraju, u toj lutriji, lopta odbila meni i uz malo sreće, pobijedili smo – priča strijelac pobjedničkog koša.
Delaš do tada nije imao svoju večer, promašio je dvije trice, četiri od pet dvica i jedno slobodno bacanje, tek četvrto ove sezone (ukupno ima 45 od 49). No, u najvažnijem trenutku, kada je napetost u dvorani bila na vrhuncu, zadržao je smirenost i poentirao.
– Prvi put sam ja dirao loptu u skoku, a drugi put stvarno ne znam tko, jer je bila velika gužva. Bilo je mnogo ruku i na kraju se odbila meni. Nisam imao pojma koliko ima do kraja, ali znao sam da je gotovo, sekundu prije ili kasnije. Šutnuo sam i uz sreću, koja je uvijek potrebna u ovakvim situacijama, pogodio.
“Nenormalni” Vrbanc
Naravno, na kraju je epitet junaka posve zasluženo ponio Vrbanc, iako je i on sam odmah nakon utakmice istaknuo da je to bila prije svega momčadska pobjeda.
– Da nije bilo Vrbanca, ne bismo uopće ni došli do šuta za pobjedu. Tako da možemo mi pričati o toj jednoj lopti, koja je odlučila u našu korist, ali da on nije odigrao onakvu fantastičnu utakmicu, ne bi bilo ništa od toga.
Kako je bilo igrati utakmicu, gdje vam suigrač pogodi toliko šuteva i dođe do brojke od 44 poena?
– Nikada nisam uživo vidio da je netko odigrao takvu utakmicu, kakvu je on odigrao protiv Cibone. Dobro je rekao kapetan Ivanov, stvarno nije bio normalan. Pogoditi devet trica iz dvanaest pokušaja je nevjerojatno. Kapa do poda za takvu predstavu.
Zadarski momčadski duh i zajedništvo u potpunosti su prebrisali individualnu kvalitetu, koja je objektivno bila na strani protivnika.
– Spremali smo se za njih više da im zaustavimo individualne karakteristike igrača, jer je očito da su u momčadskoj krizi i ne igraju baš dobro. Utakmice koje su dobili, bile su uglavnom na individualnu kvalitetu Kusa, Žižića, Barboura… Nekoliko puta smo imali priliku prelomiti, ali oni su iskusna momčad, s puno odličnih igrača i uvijek bi se vraćali. No, najvažnije je da smo od samoga početka vjerovali da možemo pobijediti. Jer da nismo, sigurno bi pukli kada bi nas oni počeli stizati. Vjerovali smo do posljednje sekunde, nismo se predavali i to nam se na kraju vratilo. Pokazali smo da možemo igrati dobro kao momčad, bili smo bolji većinu utakmice, vodili čak i 18 razlike i mislim da smo potpuno zasluženo pobijedili.
U nove pobjede
Ova je pobjeda, kaže Delaš, nagrada momčadi za sav dosadašnji rad, ali svjesni su da je veći dio posla tek pred njima.
– Ovo nam mnogo znači za samopouzdanje. Cijelo vrijeme smo se nekako tražili, uigravali. Pred početak sezone je došao novi trener i dosta novih igrača i normalno da je trebalo vremena da se sve to posloži. Još to nije savršeno, treba još mnogo stvari doraditi, ali nakon ovakve pobjede, lakše je igrati i trenirati. Sada se okrećemo drugom dijelu sezone, jer je A-1 liga trenutačno naša realnost i tu moramo biti što bolji. Najprije trebamo izboriti Ligu za prvaka, a onda i povratak u ABA ligu, što je naš osnovni cilj ove sezone.
Zaključno, neka nova godina počne onako, kako je završila prošla.
– Lijepo je na takav način završiti godinu, ali tek sada slijedi ono pravo i bitno. Plasman na “Final four” nas ne smije zavarati. To je ipak jedna utakmica, koliko god da je bila dobra. Moramo nastaviti raditi, kao što radimo od prvog dana i truditi se da stalno podižemo razinu naše igre, kako bi bili najbolji onda kada bude najvažnije – za kraj će Delaš.
Lakše uz podršku s tribina
U Zadru je na utakmicu četvrtfinala Kupa došlo više gledatelja, nego što je nekim klubovima ove sezone dolazilo na utakmice Eurolige, dok neki drugi, sudionici regionalne lige i Eurokupa, o takvim brojkama mogu samo sanjati.
– Puno je ljepše igrati kada je ovakva atmosfera, nego kada ima manje gledatelja. Hvala ljudima, koji su nas pratili prvi dio sezone, kada smo igrali loše i mučili se u A-1 ligi i ovima, koji su sada došli i pomogli nam u ovoj velikoj pobjedi. Nekoliko puta, kada smo pali, podrška s tribina nas je još više motivirala da izvučemo posljednje atome snage iz sebe. Nadam se da ćemo dobrim igrama u nastavku sezone privući još više navijača – kaže Delaš.
Uvijek je gušt dobiti Cibonu
Pobjednički koš Delaš će sasvim sigurno zauvijek pamtiti, a ova pobjeda bit će mu visoko na listi najdražih, naravno, u nadi da će uskoro doći neke još veće i važnije.
– Kao i svakom Dalmatincu, uvijek je gušt dobiti Cibonu. Ali i da nije bila Cibona na drugoj strani, isto bi to bila velika stvar, jer smo se plasirali na završni turnir Kupa Krešimira Ćosića, kada su nas svi podcjenjivali i nitko to nije očekivao od nas. Kako za mene, tako i za moje suigrače, sigurno je ovo jedna od najdražih pobjeda do sada u karijeri.
