Drugu sezonu za redom jedan je zadarski košarkaš prešao iz redova matičnog kluba u zagrebačku Cibonu. Premda ti prelasci nisu ništa novo, već su kroz godine postali praksa, svaki slučaj je priča za sebe i podigne određenu buru u javnosti. Tako i ovaj najnoviji, Pavla Marčinkovića. Nijednom navijaču Zadra nije svejedno kada vidi da zadarsko dite odlazi put glavnoga grada, no u posljednje je vrijeme to toliko učestalo da je postalo praktički normalna stvar. Igrači, profesionalci, jednostavno traže sredinu u kojoj će najbolje zadovoljiti svoje sportske apetite, a Zadar je u ovom trenutku jako, jako daleko od toga, kako zbog natjecateljskih, tako i zbog financijskih razloga. Zagrebački klubovi očito nude više i bolje i to je činjenica koju u ovom trenutku treba prihvatiti, a s vremenom pokušati preokrenuti. Razloge odlaska iz Zadra, Marčinković je opisao ovako.
– Zadar je moj matični klub, tu sam proveo sve četiri godine dosadašnje seniorske karijere i zato mi nije bilo lako donijeti odluku o odlasku. Moja razmišljanja su krenula u drugom smjeru onog trenutka kada se odustalo od europskih natjecanja, budući da sam od početka pretpostavljao da klub neće dobiti pozivnicu za NLB ligu, iako se o tome dosta govorilo. Onda kada je otišao trener Josip Grdović, prvi sam put počeo ozbiljnije razmišljati o odlasku. On je pravi stručnjak, imao je mnogo strpljenja za mene, na čemu sam mu zahvalan i bilo mi je pravo zadovoljstvo raditi s njim. Do tog trenutka sam praktički razmišljao o ostanku, ali je njegov odlazak dosta toga promijenio.
Novac nije primaran
Što vas je privuklo u Cibonu?
– Najviše me privukao natjecateljski dio. Neki će reći da sam otišao zbog novca, ali što se toga tiče, zna se u kakvom je stanju država pa tako i klubovi. Nigdje više nije ništa zagarantirano. Najviše sam otišao zbog izloga. Zadar igra samo A-1 ligu, a Cibona NLB i kvalifikacije za Euroligu, što je velika razlika.
Kako je uopće došlo do kontakta sa zagrebačkim klubom, s obzirom da je nakon završetka prošle sezone postojala obostrana želja za nastavkom suradnje sa Zadrom?
– Bio sam u kontaktu s ljudima iz kluba, ali situacija se nije razvijala onako kako sam se nadao i u međuvremenu je došla ponuda Cibone. U javnosti se, međutim, to potpuno krivo interpretiralo, jer je puštena priča da sam ja već potpisao, što je potpuno krivo. Iz toga je proizišlo dosta negativnosti. U tom trenutku, kada su te vijesti izišle, ja sam imao samo ponudu, a potpisao sam tek prije nekoliko dana. Mislim da bi ljudi trebali manje čitati portale i ne oslanjati se na neprovjerene informacije, prije nego što ih provjere, jer iz toga iziđe samo zlo. Moglo se sve to mirnije riješiti, a na kraju sam ja ispao kao glavni krivac – kaže 22-godišnji zadarski košarkaš.
Istaknuo je i sljedeće.
– Najviše mi je krivo što je ta priča potpuno krivo prenesena i što čujem komentare tipa da ja ucjenjujem klub. Mislim da su to gluposti, jer nemam čime ucijeniti klub. Nisam ga ničime ni zadužio da bi ga mogao ucjenjivati. Klub je tu bio puno prije mene i bit će poslije. Nitko nije veći od kluba pa ni ja i bilo bi apsurdno da se postavim u takvu situaciju. To jednostavno nema smisla. Ne znam čemu toliko negativnosti, jer sam uvijek bio pošten prema svima. Zadar mi je pružio najljepše trenutke u dosadašnjoj karijeri, ali činjenica je da sam sve to izborio vlastitim trudom, zalaganjem i strpljenjem. Nitko mi nije ništa darovao.
Podrška obitelji i prijatelja
Htio je Pavle pojasniti i izjavu, koju se moglo pročitati u jednom dnevnom listu, kako je situacija u Zadru došla do toga da su ljudi počeli navijati za Cibonu.
– Malo je krivo prenesen moj odgovor na pitanje što su mi prijatelji rekli na sve to. Rekao sam samo da nažalost jako malo mojih bliskih prijatelja danas navija za Zadar, iako neki od njih godinama nisu propustili ni jednu utakmicu. Ne znam koji su razlozi, bunt ili nešto drugo, ali to je tako. A tamo je to krivo izvučeno iz konteksta, vjerojatno da bude malo dramatičnije. Niti u jednom trenutku nisam rekao da su ljudi u Zadru počeli navijati za Cibonu.
Ipak, svjesni ste da ste mnoge navijače pogodili ovim potezom, jer je Cibona Zadranima uvijek bila trn u oku.
– Znam da je ovo veliki potez i da sam sigurno mnoge ljude razočarao, ali najvažnija mi je podrška onih, kojima je iskreno stalo do mene. Obitelj i prijatelji su uz mene i to mi je jedino važno.
Koliko je Zadar izgubio odlaskom Marčinkovića? Na to ćemo pitanje moći dati konkretniji odgovor tek kada vidimo tko će ostati na krilnoj poziciji, jer sve se čini da lista odlazaka nije zaključena. Ipak, ta je pozicija posljednja na listi briga trenera i sportskog direktora, jer tu imaju nešto više opcija nego na drugima.
– Ako će moja odluka o odlasku donijeti išta pozitivno, nadam se da će se otvoriti više prostora za mlade, talentirane igrače koji dolaze, a njih ne nedostaje.
A Cibona? Kakva su očekivanja uoči sezone, koja bi trebala biti svojevrsno iskupljenje za katastrofalnu prošlu?
– Teško je bilo što prognozirati i komentirati u ovom trenutku, dok roster još nije kompletiran. Pripreme ćemo s pomoćnim trenerom Teom Čizmićem početi 4. kolovoza, a vjerujem da ćemo, kada se priključe izbornik Vranković i sva pojačanja, imati respektabilnu momčad, koja će se moći boriti na svim frontovima – za kraj će Marčinković.
