Iz ŽKK Zadar odlaze dvije vrlo važnih igračica Ivane Blažević i Glorije Sikirić, koje su ujedno i nositeljice igre juniorske reprezentacije Hrvatske. Dugo se znalo da imaju primamljivu ponudu iz Zagreba, no u klubu su se nadali da će ih uspjeti zadržati bar još jednu sezonu. Ipak, početkom ovoga tjedna i službeno su se odlučile za promjenu sredine, te je tako nastavljen odljev košarkaških talenata iz „grada košarke” prema glavnom gradu.
Zagreb nudi više
– Došle su u Zadar kada su imale dva dana odmora od reprezentativnih priprema i javile su nam se. Trenerica Marija Mazija i ja našli smo se s njima i razgovarali o tome. Javna je tajna bila da je Novi Zagreb zainteresiran za njih. Rekle su nam da su dobile pristojnu ponudu i da misle da će tamo u jačoj konkurenciji više napredovati, te da će biti u ekipi koja će se boriti u ligi za prvaka, što bi za njih bila stepenica više. Rekli smo im da razmisle još jednom i dobro sve izvažu, s obzirom na naše odnose, koji su više nego prijateljski. Jer mi nismo neki super profesionalni klub, već sa igračicama imamo mnogo prisniji odnos, nego što je slučaj u drugim sredinama. Međutim, u ponedjeljak, pred povratak u reprezentaciju, one su donijele konačnu odluku da odlaze u Zagreb – priča Branimir Peričić, dugogodišnji trener, a danas član izvršnog odbora kluba.
Zadar zapravo i nije imao izbora, niti mogućnosti da im ponudi nešto više kako bi ostale.
– Mi te cure nemamo pravo ni želju sprječavati da idu u neku bolju, kvalitetniju, financijski sređeniju sredinu, nego što je Zadar. Izuzetno nam je žao što se to dogodilo, jer smo praktički ostali bez četiri reprezentativke. Osim Ivana i Glorije, otišla je i Ema Meštrović u Agram, dok Sanja Kovačević odlazi na studij. Ukoliko je njihova želja da odu, mi to jako teško možemo spriječiti, naročito kada idu u sredine koje imaju bolje financijske uvjete.
Teška borba za ostanak
Klub se tako našao u jako velikim problemima, te mu je status u prvoj ligi došao pod veliki znak upitnika. Naime, od sljedeće sezone će se igrati jedinstvena hrvatska liga sa 12 ekipa, dakle zajedno s klubovima koji su igrali regionalnu ligu, Gospićem, šibenskim Jollyem, Medveščakom i Novim Zagrebom.
-Bit će vrlo zanimljivo, ali i vrlo zahtjevno. U takvoj situaciji mi smo ostali bez četiri igračice, od kojih su tri bile nositelji igre, vrlo perspektivne djevojke, juniorske reprezentativke Hrvatske i jednostavno ih ne možemo nadomjestiti. Trenutno nemamo zamjene za njih. Nedostaje nam još jedna njihova godina u klubu, kako bi se možda za sljedeću godinu pripremili, odnosno da bi mlađe cure stasale i da bi se nekako mogli zakrpati. Međutim, situacija je takva da osim nekoliko starijih djevojaka, poput Lucije Perice, Antonije Erslan, Lare Majstorović, Josipe Sesar i Valentine Jačan, sve ostale su premlade i neiskusne da bi mogle kvalitetno igrati u prvoj ligi.
U takvoj situaciji, gdje će od 12 klubova najvjerojatnije jedan ispasti, a jedan ići u dodatne kvalifikacije (HKS još uvijek nije do kraja definirao sustav natjecanja), dok bodove protiv prve četiri, a možda i više ekipa, možete unaprijed otpisati, vodit će se grčevita borba za ostanak.
– Osim ove četiri ekipe koje su igrale regionalnu ligu, Croatia je prošle godine pokazala da je u ligi za ostanak stepenicu iznad ostalih. Tu je i Omiš, zatim Pula, koja je dobila ono što mi tražimo, stabilnog sponzora i tako osigurala nekoliko igračica, s kojima će se možda boriti i u ligi za prvaka. Agram se također pojačava, između ostalog i s našim igračicama, a jedino još ne znamo kakva će biti Požega, odnosno Pleter i Pešćenica, koji su ušli u prvu ligu. Oni su nam mala nepoznanica, iako znamo da neke djevojke u Pleteru imaju iskustvo igranja u prvoj ligi. U svakom slučaju, bit će jako teško. Posebno ako ostanemo na samo nekoliko naših igračica, koje bi morale ponijeti najveći dio tereta. Naravno, netko mora biti u toj ulozi, ali teško je igrati 35 minuta po utakmici. To je danas jako rijetko i u muškoj košarci. Bojim se da ćemo se svesti na to da ćemo imati petorku, koja će moći nešto napraviti, ali zamjene ne.
Nikako bez sponzora
O eventualnom dovođenju pojačanja iz drugih sredina u klubu trenutno ne mogu ni razmišljati.
– Jako je teško razmišljati o tome. Prije svega zato što je vrlo sužen izbor. Igračice koje nešto vrijede i imaju iskustva uglavnom su već odabrale neki klub, koji ih može financijski pratiti. A i da im uspijemo ponuditi te novce, upitno je bi li uspjeli do kraja ispoštovati ugovor. Prošlogodišnjim rebalansom izgubili smo preko 100 tisuća kuna, a ove godine nam je to još smanjeno. Nedaj Bože da se dogodi još nekakav rebalans pa da nam i to smanje, bili bismo u još većim problemima. Eventualno ćemo moći iskoordinirati osnovne stvari koje moramo, a to su plaćanje kotizacije i članarine HKS-u, te troškove putovanja i dvorane Višnjik. Najveći dio našeg proračuna odlazi na te tri stavke. Kada ih platimo, ostaje nam jako malo novaca za financiranje prvog sastava u smislu plaćanja stipendija igračicama. A i kada bi doveli nekoga sa strane, nije dovoljno samo izdvojiti dvije-tri tisuće kuna za stipendiju, nego im treba osigurati i stan i prehranu, što također košta, a to nam trenutno predstavlja jako veliki problem.
