Marko Popović i Stojko Vranković, dvoje košarkaša koji su ostavili traga u KK Zadar na svoj su način komentirali situaciju u Klubu, odgovarajući na šest istih pitanja koja su im je postavljena iz Zadarskog lista.
1. Tko je kriv za situaciju u kojoj se našao KK Zadar?
2. Je li ova momčad Zadra najlošija u NLB Ligi, kako tvrde u Klubu, s obzirom na to da nije najjeftinija?
3. Je li trebalo dotaknuti dno da bi se nakon toga krenulo u pravom smjeru, što se tiče ozdravljenja zadarske košarke?
4. Može li se Zadru, poput Splita, dogoditi dugogodišnje izbivanje iz NLB lige i europskih natjecanja?
5. Kojim smjerom bi Zadar trebao krenuti?
6. Je li jedan od glavnih koraka prema ozdravljenju KK Zadar privatizacija kluba?
Popović: Ispadanjem iz Lige nije se dotaknulo dno Zadar je 5. travnja 2003. godine postao, i do danas ostao, jedini hrvatski klub koji je osvojio regionalnu košarkašku ligu. Dva dana ranije je u polufinalu završnog turnira u Ljubljani pobijedio Crvenu zvezdu u ludoj utakmici, tricom Michaela Meeksa sa sirenom, na asistenciju Marka Popovića za 77:78. Tada 20-godišnji Popović, u toj utakmici utrpao je 30 poena, da bi onda u finalu sa 27 poena potopio i moćni Maccabi. Poslije toga naslov su osvajali samo naši istočni susjedi. Osam godina kasnije Popović je izgradio vrhunsku europsku karijeru, a Zadar pao na najniže grane u povijesti Kluba. Posljednje mjesto u regionalnoj ligi ove sezone, ne treba to ni isticati, najlošiji je zadarski rezultat u ovom natjecanju, a plod je dugogodišnje loše klupske politike. Tko je odgovoran i kako se izvući iz ove situacije, dva su najčešće postavljana pitanja u Zadru posljednjih dana. Postavili smo ih razigravaču Uniks Kazana i hrvatske reprezentacije. Popović je prije odgovora želio nešto istaknuti:
– Sve je ovo moje subjektivno mišljenje, s obzirom na to da sam daleko i da sve pratim iz medija.
Dakle, evo odgovora.
1. Ne znam, niti je moja stvar da to govorim. Ali da mi je jako žao, jest. Iz Rusije, gdje sada igram, ne mogu upirati prstom ni u koga. Činjenica je da se nezadovoljstva nakupilo i prelilo čašu. Narod je to javno iskazao.
2. Vrlo vjerojatno i jest najlošija, kada su i rezultati takvi. Ali i ti igrači su do sada imali tri trenera pa na koga se adaptirati? Na kraju krajeva, od početka sezone ih se nije pratilo. Trebaju funkcionirati kancelarije u klubu da bi mogli i oni na terenu.
3. Tko kaže da se dotaknulo dno? Dno je kada se klub ugasi, poput Šibenke. Zadar još ima šanse izvući se, isključivo zbog ljudi u gradu koji vole taj klub. Prvenstveno mislim na navijače, jer njihov je glas itekako bitan. Ako je ovo novi početak, onda i nije tako crno što se to dogodilo, no sve to pije vodu samo ako se teži k ozdravljenju Kluba.
4. Ne može, jer ono što je Splitu Hajduk, to je Zadru KK Zadar. Ako tako bude, e onda je to tužno.
5. Okrenuti se mladim domaćim igračima, s jednim do dva vrhunska igrača i trpjeti rezultat dvije-tri godine.
6. To je jedini i pravi način. Ali koliko to ima Tedeschija, koji će se obvezati uzeti klub, koji je u dugovima i koji će još svake sezone uložiti novac?
Vranković: Talenata ima, ali s njima treba raditi
Orao iz Drniša, kako ga od milja poznaje hrvatska košarkaška javnost, nekoć je bio član velikih momčadi poput Arisa, Panathinaikosa, Fortutuda iz Bologne, Boston Celticsa, LA Clippersa, Minnesotte Timberwolvesa, ali mu je sigurno najdraži onaj povijesni naslov prvaka Jugoslavije osvojen 1986. protiv tadašnjeg prvaka Europe Cibone. Danas, 25 godina poslije njegov prvi i najdraži klub pao je na niske grane ispadanjem iz regionalne lige i traže se analize, uzroci te moguća rješenja kako bi se pronašao izlaz iz evidentne krize u kojoj se ovaj nekoć slavni klub našao. Stojko Vranković izlaz vidi u oslanjanju na domaće snage, po čemu je Zadar uvijek bio prepoznatljiv.
1. Teško je locirati jednog određenog krivca za cijelu situaciju. Činjenica je da je Zadar sada tu gdje jest. Ima više razloga o kojima bi se trebalo razgovarati, no sigurno bi trebalo krenuti od vrha prema dolje.
2. Nisam bio zadovoljan s momčadi Zadra tijekom ove sezonu. Zadar kao institucija zaslužuje bolju momčad. Prvenstveno sam nezadovoljan izborom stranaca koji su, općenito u Hrvatskoj, problem. Kod nas uglavnom dolaze loši Amerikanci koji ne mogu naći angažman. Volio bih kada bi se naši klubovi više orijentirali na domaće igrače, a ne sumnjive strane igrače.
3. To je ono vječito pitanje. Nažalost, pad na dno se dogodio. Nije to sigurno nitko želio i slutio. Treba shvatiti realnost kakva je i krenuti dalje. Zadar je uvijek imao jednu stvar po kojoj je bio poseban. Imao je uvijek tu bazu iz koje je mogao crpiti igrače. Prostor Zadra i okolice je neiscrpno vrelo talenata i potencijala za prvu momčad, samo treba raditi i napraviti pravu selekciju. Uz to ide strpljivost i žrtva. Bilo to žrtvovanje vremena ili rezultata.
4. Mislim da se Zadru ne može dogoditi kao što se dogodilo Splitu. Iz jednostavnog razloga što iza KK Zadra stoji cijeli grad. Split je u drukčijoj situaciji s obzirom na to da je kod njih Hajduk što je kod nas Zadar. Košarka je uvijek bila, i ostat će sport broj 1 u Zadru.
5. Zadar se treba bazirati na svoje snage. Na domaće mlade igrače. Treba imati mnogo strpljenja, treba mnogo raditi i imati puno više razumijevanja za taj proces koji ne ide preko noći.
6. To je više pitanje ekonomije. Igrao sam u svojoj karijeri većinom za privatne klubove i u njima se uvijek znalo tko je gazda, tj. tko plaća i financira. Zadar je trenutačno vlasništvo Grada i građana i nije lako izuzeti ih iz upravljanja Klubom. Možda bi privatizacija bila dobra uz zdravi kapital i pametno ulaganje. U svim velikim klubovima poput Barcelone, Reala, Panathinakosa i drugih zna se tko barata s novcem, to odgovara za uspjehe ili neuspjehe.
