Tihomir Bujan prošli je tjedan drugi put u trenerskoj karijeri postao prvi trener Zadra. Lani je to bila tek usputna epizoda, iako se u prvi trenutak nije tako činilo. No uvjerljiva pobjeda protiv Širokog (19. siječnja 2010.), na čijoj je klupi sjedio Danijel Jusup, Bujanu nije bila dovoljna preporuka, pa je brzopotezno maknut s klupe na koju je sjeo upravo Jusup. Godinu dana kasnije opet su u akciji Bujan i Jusup, ovaj put u obrnutim ulogama.
Jusup je otišao, a Bujan došao. Netko će reći da je došao s godinu dana zakašnjenja, drugi će istaknuti da Bujan osim Borika, u kojem je napravio sjajan posao, nema ozbiljnijeg trenerskog iskustva kad je riječ o jačim momčadima. Kratko je na početku sezone 2007./08. Bujan bio trener Širokog, no u Hercegovini se nije dugo zadržao. Zanimljiva je relacija Jusup – Bujan – Široki – Zadar, posebno kada se zna da je Bujana iz Zagreba (Dubrava) u Zadar za pomoćnog trenera svojevremeno doveo upravo – Jusup.
Jusupove devedesete
Pogled unatrag otkrit će nam da smjene trenera u Zadru nisu nikakva novost. I dok su 90-ih godina prošlog stoljeća treneri uspijevali završiti makar jednu sezonu, u posljednjih desetak godina – obrat. Zadar je ponovno počeo mijenjati. A mijenjaju se ne samo treneri nego i predsjednici (Božidar Kalmeta, Zvonimir Vrančić, Kristijan Magaš, Dino Perović, Edvin Šimunov). O igračima da i ne govorimo. Dakako, tolike promjene govorile su o mnogočemu, pa i o tomu da klub nema jasnu viziju razvoja, jer za neke stvari jednostavno treba vremena. Od trenera koji su vodili Zadar od hrvatske samostalnosti u prvom je planu Danijel Jusup. Posebno je značajan Jusupov boravak na klupi u kontinuitetu od 1996. do 1999. godine kada se Zadar od prosječnog hrvatskog prvoligaša počeo značajno uzdizati.
Kulminacija je bila osvajanje Kupa Krešimira Ćosića 1998. godine na završnici u Jazinama. Bio je to prvi zadarski trofej nakon epske 1986. i titule prvaka Jugoslavije. Zadar je te sezone prvi put nakon 1993. izborio plasman u Euroligu i to s momčadi u kojoj gotovo da nije bilo prave zamjene za igrače iz prve petorke. Nema dvojbe, bilo je to razdoblje velikog uzleta zadarske košarke i to u vremenu kada se još igrala samo hrvatska liga i kada nitko nije povlačio pitanje o njezinoj (ne)kvaliteti. Osvojeni Kup izbrisao je teška vremena iz prve polovice devedesetih obilježenih Domovinskim ratom. Sve do ambiciozno najavljivane sezone 1999./2000. (dolasci Arijana Komazeca i Dina Rađe) Zadar su vodili domaći stručnjaci, počevši od Slavka Trninića.
Konačno, u ljeto 1999. umjesto Jusupa doveden je Ivica Burić, mladi trener koji se istaknuo dobrim rezultatima na klupi Benstona (današnja Dubrava). Kada Zadar ni te sezone nije uspio osvojiti Prvenstvo Hrvatske Burić (osvojio Kup Krešimira Ćosića, plasman u polufinale Kupa Raimonda Saporte) je otišao, a na klupu je ponovno sjeo domaći čovjek – Vlado Vanjak. Baš kao i Burić Vanjak se zadržao jednu sezonu i red je došao na Petra Popovića, koji je poveo Zadar u sezoni 2001./02., prvoj u kojoj se počela igrati regionalna liga. S obzirom na to da Zadru nije išlo, Popović je smijenjen u prosincu 2001. i na njegovo mjesto dolazi Hrvoje Vlašić, jedan od mladih zadarskih stručnjaka koji je sa zadarskim košarkašicama prethodno ostvario najveće uspjehe u povijesti kluba (plasman na završnicu Kupa, četvrto mjesto u Hrvatskoj). No, u svibnju 2002. novo lice – Joško Pulja, koji je na klupi sjedio i u sezoni 1995./96.
Jugo i Aco
Zadar je trenere mijenjao, ali je ostao vjeran domaćim adutima. Slijede potom dvije sezone na klupi povratnika Danijela Jusupa koji 2003. potpisuje jedan od najvećih uspjeha u povijesti zadarske košarke – na završnom turniru Zadar je u Ljubljani protiv Maccabija osvojio titulu pobjednika regionalne lige, tada pod službenim nazivom Goodyear liga. Te je sezone Jusup sa Zadrom osvojio i Kup, no titula prvaka Hrvatske ostala je samo san. Jusup se zadržao do 2004. godine kada je doveden Rudolf Jugo, riječki stručnjak, čiji je dolazak na klupu Zadra za većinu zadarskih navijača bio iznenađenje. Jugo, koji prije Zadra nije imao značajnijih trenerskih uspjeha, u Jazinama je ispisao povijest – prvi put Zadar je u jednoj sezoni osvojio nacionalni kup i prvenstvo. No lošiji početak sezone 2005./06. doveo je do odlaska Juga, kojeg je u siječnju 2006. zamijenio Vlado Vanjak. Jugo očito nije imao previše kredita, premda je njegov zadarski uradak bio sjajan. Vanjak nije završio sezonu, jer je na klupu drugi put sjeo Petar Popović.
Iako je mnogo puta spominjan kao potencijalni trener Aleksandar Petrović na zadarsku je klupu sjeo “tek” u travnju 2007. U prvom pokušaju (slučaj “semafor”) Aco nije uspio osvojiti Prvenstvo Hrvatske, ali u drugom jest. Bilo je to 6. lipnja 2008. kada je Zadar na oproštaju od Jazina osvojio, za sada, posljednju titulu prvaka. Štoviše, do danas je to ostao posljednji osvojeni trofej Zadrana. Došle su nakon toga “gladne godine”, Zmago Sagadin, povratnik Jusup i ostali nisu odveli Zadar do trofeja. Nakon Burića, Juge i Petrovića Sagadin je četvrti trener koji je vodio Zadar od 1992. godine, a koji nije Zadranin (Bujan se odavno udomaćio u Zadru). Sagadin je i jedini inozemni trener koji je u posljednja dva desetljeća vodio Zadar. Na potezu je Bujan i njegova vizija ove sezone vrlo lošeg Zadra. Kako je krenulo ne čini se baš dobro…
Treneri Zadra od 1992.
1992. Slavko Trninić
1992./93. Danijel Jusup, Ivo Pulanić
1993./94. Giuseppe Giergia, Umberto Piasevoli
1994./95. Ivo Pulanić
1995./96. Joško Pulja, Umberto Piasevoli, Petar Jelić, Ivo Pulanić
1996./97. Danijel Jusup
1997./98. Danijel Jusup
1998./99. Danijel Jusup
1999./00. Ivica Burić
2000./01. Vladimir Vanjak
2001./02. Petar Popović, Hrvoje Vlašić, Joško Pulja
2002./03. Danijel Jusup
2003./04. Danijel Jusup
2004./05. Rudolf Jugo
2005./06. Rudolf Jugo, Vlado Vanjak, Petar Popović
2006./07. Petar Popović, Denis Pleslić, Aleksandar Petrović
2007./08. Aleksandar Petrović
2008./09. Aleksandar Petrović, Denis Pleslić, Zmago Sagadin
2009./10. Zmago Sagadin, Tihomir Bujan, Danijel Jusup
2010./11. Danijel Jusup, Tihomir Bujan
Trofejni zadarski treneri
1965. Enzo Sovitti Prv. Jugoslavije
1967. Đorđo Zrilić Prv. Jugoslavije
1968. Đorđo Zrilić Prv. Jugoslavije
1970. Trpimir Lokin Kup Jugoslavije
1974. Lucijan Valčić Prv. Jugoslavije
1975. Lucijan Valčić Prv. Jugoslavije
1986. Vlado Đurović Prv. Jugoslavije
1998. Danijel Jusup Kup K. Ćosića
2000. Ivica Burić Kup K. Ćosića
2003. Danijel Jusup Goodyear liga
2003. Danijel Jusup Kup K. Ćosića
2005. Rudolf Jugo Prv. Hrvatske
2005. Rudolf Jugo Kup K. Ćosića
2006. Vlado Vanjak Kup K. Ćosića
2007. Petar Popović Kup K. Ćosića
2008. Aco Petrović Prv. Hrvatske
