U subotu će u dvorani Krešimira Ćosića gostovati Crvena zvezda. Što je nekad bila borba za vrh lige bivše države, sada je borba za ostanak u regionalnoj ligi. Višegodišnje neplansko trošenje novca, kojeg se nije ni imalo, dovelo je dva velika kluba u kritičnu situaciju. Ova sezona kulminacija je svih tih problema, jer su se, osim financijske borbe za preživljavanje, Zadar i Zvezda našli i u direktnoj borbi za ostanak u ovom rangu natjecanja.
Posljednje mjesto u Jadranskoj ligi značilo bi gubitak prava sudjelovanja na jednu sezonu, a ne treba posebno naglašavati koliko bi to težak udarac bio i za jedne i za druge. Uoči međusobnog okršaja oboje imaju mizeran omjer 5-12, čak tri pobjede manje od skupine klubova, koji su na diobi do 7. do 12. mjesta, s tim da Zadrani imaju vrijednu pobjedu iz petog kola, kada su u Pioniru slavili s 13 razlike. No, kako i jedni i drugi igraju loše, pitanje je što će donijeti subotnji ogled. Jasno je samo jedno. I Zadru i Zvezdi to je u ovom trenutku utakmica sezone, kao da se bore za vrh. Ne mali broj puta se proteklih tjedana iz zadarskih redova moglo čuti i pročitati kako bi se svi trebali ujediniti i stati uz svoj klub, bez obzira na sve probleme i pomoći mu da iziđe iz ove krize.
Zasićenje košarkom
Počevši od novog predsjednika Edvina Šimunova, koji je pri preuzimanju funkcije izjavio.
– Moja prva poruka je da u ovim teškim vremenima budemo svi kao jedan i da pokažemo da volimo ovaj klub iznad svega, onako kako se predstavljamo u Hrvatskoj i u svijetu, dakle, da imamo najbolje navijače i da smo grad košarke – rekao je tada predsjednik, pozvavši Zadrane da napune Krešin dom.
No, vjerojatno je i on sam bio svjestan da to nije moguće ostvariti samo jednim pozivom. Jer većina ljudi na cijelu ovu situaciju gleda otprilike ovako: “Ionako imam dovoljno vlastitih problema pa zašto bi trošio vrijeme i novac na lošu košarku i samo gubio još živaca”. I zato je nemoguće očekivati da će sami od sebe odjednom doći i napuniti dvoranu, samo zato što ih je netko pozvao, u ime onoga što je nekada košarka predstavljala u Zadru. Pitanje je može li se uopće išta napraviti da se napuni Krešin dom u ovom trenutku. Je li Zadranima uopće stalo toliko do kluba i do košarke da bi to mogli napraviti? Nije upitno da bi se dvorana u tren oka napunila kada bi Zadar imao dobre rezultate i borio se za neki trofej, ali uostalom, to je tako u većini sredina. Ako ima rezultata ima i publike. Jako su rijetki primjeri gdje je cijeli grad stao uz svoj klub, kada je bio u najtežim trenucima. Zadar po tom pitanju, nažalost, nije iznimka. Ljudi su se jednostavno zasitili košarke, što je i logično, s obzirom na sve ono što se posljednjih godina događa(lo) u klubu i oko njega. Osim toga, nema ni konkretnog plana, koji bi klubu garantirao svjetliju budućnost, niti nekoga tko bi mogao stati iza tog projekta.
No, Zadrani bi trebali shvatiti da je u ovom trenutku potpuno nebitno tko je predsjednik kluba, tko direktor, a tko sjedi u upravnom odboru. Potpuno je nebitno tko je na klupi, tko na terenu i hoće li momčad igrati ovako ili onako. Trebalo bi jednostavno na jednu večer zaboraviti na sve to. Zaboraviti na bilo kakve podjele, tko koga voli ili ne voli, tko je lijevo, a tko desno. Zaboraviti i što više nema Jazina, a u novoj dvorani atmosfera nikada neće biti onakva. Zaboraviti i na ljude u savezu, koji su košarku srozali na najniže grane u povijesti. Jednostavno, zaboraviti na sve probleme i u prvi plan staviti samo Zadar, klub i grad. U ovom gradu sigurno još uvijek ima dovoljno ljudi kojima je stalo do košarke i koji bi, unatoč svemu, mogli napuniti dvoranu. A ovo je prava prilika za to. Zvezdu je na posljednje četiri domaće utakmice pratilo u prosjeku 5.000 gledatelja, a ona nije u ništa manjim problemima nego Zadar. Zašto ne bi i Zadrani u subotu imali toliku, ako ne i veću podršku? Ulaz u dvoranu Krešimira Ćosića bit će slobodan, a na vama je samo da dođete i pokažete da se ovaj grad ne zove gradom košarke samo na papiru. Ne zbog predsjednika, direktora, trenera ili igrača. Nego zbog Zadra.
