Gospodine Perović, čestitam vam na iznimnom jubileju! Nije mala stvar biti na čelu kluba godinu dana starijeg od splitskog “Hajduka”?
– Hvala na čestitkama. Biti predsjednik NK “Arbanasi” je i čast i obveza.
Kad će fešta? Za svoj 100. rođendan iduće godine “Hajduk” je pozvao veliku “Barcelonu”. Tko će uveličati vašu proslavu?
– Iskreno, još uvijek nismo sigurni da će proslave biti. Imamo mi želje, pripremali smo utakmicu s “Hajdukom”, zajedničku večeru i malu akademiju s izložbom o povijesti kluba, ali nema…
NK ‘Arbanasi’ iz 1934., kada se igralo s ‘francuzicom’ na glavi (foto: arhiv Bernarda Kotlara)
Proslava košta
Novca?
– Nažalost, da. Proslava nam je važna, ali košta, a ja ne želim da zbog fešte upadnemo u minus! Grad Zadar i brojni drugi imaju dobru volju da nam u tome pomognu, ali kriza je i nikome nije lako.
Nije li se tu slučajno nešto zakuhalo? Josip Pino Petani, za mnoge “duša i tilo” kluba, za kojeg sam, eto, mislio da je još predsjednik, rekao mi je da s klubom i proslavom ne želi više imati ništa!
– Pino?! Pa on je naš tajnik i nositelj organizacije proslave! On je kontaktirao s “Hajdukom”. Stvarno ne znam zašto se makao iz kluba. Volio bih da je s nama i da sudjeluje u organizaciji proslave.
Sumnjam, kaže da ga više nećete vidjeti na Stanovima. Petani je, ako se ne varam, bio predsjednik kluba osam godina, sve do smjene 2007. godine.
– Ma, problemi u klubu počeli su preseljenjem s Kolodvora na novu lokaciju, u Stanove. Premda tu imamo bolje uvjete, selidba nas je umalo dokinula. Među ljudima se stvorio animozitet i gotovo smo preko noći ostali bez navijača. Mislim da bi lokalni klub trebao živjeti od lokalne podrške. Prije 20-30 godina Arbanasi su živjeli s klubom, odlazili na gostovanja, s njim su tugovali i žalili. Sada smo pali, u prvoj ekipi imamo samo dva igrača iz Arbanasa, igralište nam je u drugom kvartu… Navijači se ne mogu s time identificirati. Ostali smo bez identiteta! U ovom trenutku meni i upravi je prioritet klubu vratiti dušu, a ne rezultat.
Arbanasima ukrali dušu pa ostali bez identiteta! Zvuči blasfemično, kao poziv na opću mobilizaciju!
– Ma jednim dijelom i zbog toga ne želimo forsirati proslavu ove godine. Jednostavno ne osjećam bilo naroda. Kada Arbanase vratimo u klub, onda ćemo slaviti.
ARBANASI1-150810.1
Edi Perovic, predsjednik NK Arbanasi i Miodrag Paunovic Misko, voditelj skole nogometa koji ove godine slave stotu obljetnicu osnutka. / Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Ekipa veterana
Kako mislite vratiti Arbanase u klub?
– U planu je formirati ekipu veterana, bivših igrača NK Arbanasa u kojoj će, nadam se, biti: Bepo Bajlo, Milan Rovis, Pjerino Ratković, Neno Orinčić, Siniša Iba Petani, Majo Nikpalj, Leo Vukić, Đani Bajlo, Rade Petani, Đili Dadić, Mišel Jelenković, Rino Kalmeta i mnogi drugi. Tako mislimo oživiti klub, a za njima će, vjerujem, doći i drugi.
Znate li koji ste po redu predsjednik kluba u njegovoj povijesti?
– Uf, uhvatili ste me! Teško mi je reći, treba izračunati… Mislim negdje 25. ili 26.
Vi inače nemate veze s nogometom. Nikad niste igrali u Arbanasima ili bili u upravi kluba?
– Točno, nikad se nisam bavio nogometom. Možda sam zbog toga mali hendikep za klub, ali ima ih koji sve znaju. Po struci sam građevinski inženjer, do 2004. sam s obitelji živio u Kanadi. U klub sam došao prije tri godine na poziv ministra Božidara Kalmete.
Koga je ministar još pozvao u Upravu kluba?
– Ima nas devet: Dino Bajlo, Zdravko Livaković, Darko Kasap, Anton Dražina, Joso Nekić, Bruno Brunči Kresoja, dr. Albino Jović, Stanko Miletić i ja. Za predsjednika je bio izabran Mario Majo Nikpalj.
Takvu upravu nema ni NK “Zadar”! Sve sami “centarfori”, a da je bilo njih pitati koju kunu za proslavu?
– Ha, ha, ha… Jesu “centarfori”, ali i dobri sportaši. Mislim da je Kalmeta dao pozitivan impuls klubu koji je bio pred raspadom.
Dolaskom za predsjednika ukinuli ste mjesečne stipendije za igrače. Zaveli ste “diktaturu” potpunog amaterizma?
– Mislim da se u ovom rangu natjecanja treba igrati iz ljubavi prema sportu i nogometu. Tako bi trebalo biti sve do Treće lige. Stipendije je dobivalo samo nekoliko igrača, mjesečno su iznosile oko 1500 kuna. Svi klubovi daju igračima neke stipendije, zbog toga nam je nedavno otišlo 5-6 igrača.
Ljubav, dakle, (nikad) nije dovoljna?
– Trebala bi biti. Tu nam je uzor NK “Pridraga”, koji igra u 4. ligi, i po mome je mišljenju najbolje organizirani amaterski klub u Županiji.
Što želite klubu za 100. rođendan?
– Da se vrati doma! Ne ove godine, ali moguće uskoro. Na isto mjesto u uvali Bregdetti gdje je NK “Omladinac”, sve do 1966., imao svoj teren s atletskom stazom. Eto, to je naša želja.
