Prostran: Mi igrači nismo razočarani četvrtim mjestom

ZADAR– Nakon što se dvije godine za redom kući vraćala sa broncom oko vrata, mlada hrvatska košarkaška reprezentacija nije uspjela osvojiti medalju na Europskom prvenstvu, kojemu je bila domaćin.

Generacija igrača rođenih 1990. i 1991. godine, u ljeto 2008. na juniorskom Eurobasketu u Grčkoj osvojila je treće mjesto, a isti je rezultat ostvarila i prošle godine na Svjetskom U-19 prvenstvu na Novom Zelandu. Stoga je logično bilo očekivati da će kruna reprezentativne karijere ovih igrača u mlađim selekcijama doći ovoga ljeta na domaćem terenu. No, to se nije dogodilo. Planove i snove o zlatnoj medalji poremetile su brojne ozljede ključnih igrača i Hrvatska na ovom prvenstvu jednostavno nije bila prava. Svi su očekivali više od četvrtog mjesta, od igrača i stručnog stožera do ljudi koji prate košarku pa čak su i predstavnici ostalih reprezentacija vidjeli Hrvatsku kao jednog od glavnih favorita za zlato. No, ona je na koncu prvenstvo zaključila sa dva uzastopna poraza, u polufinalu od Grčke i utakmici za treće mjesto od Španjolske.

– Svima je to ispalo kao razočaranje, ali nama to uopće nije tako. U četiri godine, ova je generacija bila četiri puta u polufinalu, što je velika stvar i mislim da u posljednjih deset godina nitko to nije postigao. Prije prvenstva smo si postavili cilj da odemo do kraja, do zlata, ali nažalost, ozlijedilo nam se nekoliko igrača i to je bio veliki problem. Ja sam se ozljedio prvi, kasnije je Dino Butorac slomio ruku pa se ozlijedio i Šime Olivari. Delaš je imao problema, Radošević također – počeo je priču Toni Prostran, dva dana nakon završetka prvenstva, kada su se emocije malo primirile, a glave ohladile.

Početak polufinala protiv Grčke nije izgledao loše. Hrvatska je u jednom trenutku imala lijepih +8, no to je bilo sve. Usljedilo je oko sat vremena vrlo loše igre, napadačke bezidejnosti i nedovoljne čvrstine u obrani, što je rezultiralo uvjerljivim porazom od Grka i minusom od 11 poena, uoči posljednjih deset minuta borbe za broncu protiv Španjolaca. Tek u posljednjoj četvrtini proradila je trica. Hrvatska je okrenula, povela, no kada je stao šut, Španjolska je opet preuzela kontrolu nad utakmicom. I zasluženo pobijedila u produžetku.

– Nažalost, u polufinalnoj utakmici smo izgubili od Grčke i tada smo se dosta ispraznili. Dan kasnije smo protiv Španjolaca ušli u nekakav grč i oni su rano poveli petnaestak razlike. Iako smo mi poslije dostigli tu razliku, Španjolska je zasluženo pobijedila. Ali mi time nismo razočarani, nego je ovo za nas uspjeh. Trebamo dignuti glavu gore i život ide dalje-

Možda bismo danas pisali drugačiji tekst da su Hrvati uspjeli realizirati posljednji napad u regularnom vremenu, pri nerješenom rezultatu, ali tako je to u košarci. Često odlučuje jedna lopta.

– Mislim da bi bilo nezasluženo da smo na kraju mi dobili tu utakmicu. Trebali smo od početka ući jako u igru i mislim da onda ne bi bilo problema. Ali što se može, ostavili smo srce na parketu. Na kraju smo mi igrači pričali o cijelom tom prvenstvu i zadovoljni smo. Nitko nije razočaran i najvažnije je da smo mi mirne glave.

Biste li bili razočarani da niste, onim fantastičnim preokretom u posljednjoj minuti, pobijedili Srbiju u četvrtfinalu?

– Naravno da bi bili razočarani da nismo prošli četvrtfinale. Ali stvarno treba uzeti u obzir da je pola igrača igralo ozlijeđeno i kada tako gledamo, ovo uopće nije neuspjeh – ističe mladi zadarski razigravač.
Primjer ostalima

Ozljede? One su sastavni dio sporta i s njima se treba znati nositi, no činjenica je da Hrvatska na ovom prvenstvu doista nije imala baš nimalo sreće. Olivariju je pukao mišić, nije mogao, Butorac je slomio ruku u pripremnom razdoblju i pravo je čudo kako je zaigrao, određenih problema imali su i glavni centri, Delaš i Radošević, a Prostran… Nimalo, ali baš nimalo subjektivno već smo prije koji dan napisali da je taj momak zaslužio posebno priznanje. Jer ozljeda s kakvom je on igrao, a ne treba zaboraviti koliko je prije toga imao problema s koljenom pa onda i s listom, zahtjeva mnogo duže mirovanje i oporavak od tjedan dana, koliko je on imao. Ali stisnuo je zube i, svjestan rizika od pogoršanja ozljede, zaigrao već u četvrtfinalu protiv Srbije. Mnogi sportaši su zbog manjih problema, a i stvari koje nemaju veze sa zdravljem, odbijali pozive u reprezentaciju, a ovaj mladić je svjesno ušao u rizik još dužeg izbivanja s terena (a izbivao je gotovo cijelu prošlu sezonu, što je za igrača, naročito u njegovim godinama, teško nadoknadiv gubitak), kako bi pomogao svojim suigračima.

– Zapravo nisam trebao igrati do kraja prvenstva. Doktor je rekao da trebam mirovati, jer mi se u igri stanje može samo pogoršati. Ali, eto, osjetio sam da mi je malo bolje, rekao sam doktoru da mi da tabletu protiv bolova i tako sam odigrao te tri utakmice. Nažalost, kako nisam tjedan dana ništa radio, nego sam samo bio na terapijama, uhvatili su me grčevi u nogama, koji me povremeno prate još i danas. Nije dobro, ali nadam se da će te ozljede sada konačno ostati iza mene.
Važna sezona

Zaslužio je barem to. Da ga prestanu pratiti pehovi s ozljedama i da se konačno može kvalitetno fizički pripremiti i pokazati seniorskom košarkaškom svijetu svoj talent, kojim je oduševljavao u mlađim kategorijama. Sada se prvo treba dobro odmoriti, oporaviti, a onda ga očekuje iznimno važna sezona i mnogo teškoga rada, dokazivanja i borba za svaku minutu.

– Nakon pet godina konačno imam malo duži odmor, do 16. kolovoza, kada počinju pripreme u Zagrebu. Sada mi je najvažnije da se dobro odmorim, zaboravim na prošlu sezonu i na najbolji mogući način se pripremim za sljedeću. Najvažnije mi je da spreman i zdrav dođem na pripreme. Za sada sam zadovoljan svojim statusom u Zagrebu. Nadam se da ću imati što više minuta i odigrati dobru sezonu, bez ikakvih ozljeda – za kraj će Prostran.