ZADAR – Hajduk je osvojio sva tri boda u zadarskim Stanovima u susretu koji spada u otrcani klišej: tvrda, prava prvenstvena. A to automatski znači da to nije bio nogomet za estete.
Kako bi i bio kad se igralo na klizalištu, pravom “blatnjaku” u kojem je pravo umijeće bilo zadržati ravnotežu, a balun je bilo gotovo nemoguće kontrolirati.
Odnosno, lopta je skakutala po živom blatu kao da je žaba u njoj i nije bilo šanse da se dva-tri dodavanja izvedu, kako bi se ono reklo, “ka’ po špagu”.
Otvaranje dvoboja posrećilo se Hajduku (ne)spretni pogodak već u 2. minuti, nakon stotinu sekundi donio je prednost Hajduku.
Centaršut Tomasova Zadrani su skrenuli u vlastitu mrežu. Od tog trenutka Splićanima je bilo znatno lakše kontrolirati tijek utakmice, pa nije bilo potrebe da srljaju, nego su nastojali u gustom rasporedu dominirati na sredini terena.
Ne možemo reći da su u tome sasvim uspjeli, budući da su Marin Ljubičić i Ivan Ćurjurić, u svoje doba i sami članovi Hajduka, dobro igrali. Na sredini terena bilo je – neodlučeno, ali je na semaforu bilo 1:0 za Hajduk.
U nastavku se Hajduk sasvim primaknuo pobjedi kad je nakon kornera agilnog Tičinovića spretni Čop iz blizine reagirao golgeterski, onako kako se od njega očekuje, on je majstor realizacije.
Kasniji pogodak Antonija Mršića iz slobodnjaka samo je kozmetički popravio omjer. Hajduk, štonobisereklo – ciničan u poentiranju. I maksimalno koncentriran da svoje vodstvo pretoči u pobjedu.
S druge strane, Zadrani su prije utakmice izražavali zabrinutost da bi se u slučaju poraza mogli naći u vrtlogu borbe za ostanak. Izražavali su nadu da bi mogli parirati Splićanima, očito su im apetiti porasli misleći da Hajduk nije Bog zna što, ali je na kraju na zadarskom blatu prevagnulo iskustvo i zrno sreće na stranu Splićana.
Tako je Hajduk s još tri, iz blata otkopana, boda završio jesensku golgotu, kako-tako ipak popravio bodovnu sliku.
Nije blistao, ali je djelovao vrlo uredno i profesionalno.
To sam on zna.
