Slaven Bilić
(Split, 11. rujna 1968.), bivši hrvatski nogometaš, danas izbornik Hrvatske nogometne repezentacije.
Školovanje
Gotovo svi Hajdukovi juniori išli su u Ekonomsku školu, pa je htio i Bilić. Htio je izučiti za skladištara ili nešto slično. Sa što manje muke završiti bilo što, a onda izabrati fakultet, čemu se usprotivila njegova majka. U Splitu nije bilo klasične gimnazije, pa je upisao informiranje, novinarstvo i dokumentaristiku (INDOK). Sva četiri razreda završio je s pet, pa je bio oslobođen mature. Najviše je volio matematiku i povijest. Kad je birao koji će fakultet upisati, već je znao da će biti nogometaš. Po završenoj srednjoj školi, upisao se na Pravni fakultet Splitu.
Rana karijera
Pola je godine igrao u Primorcu iz Stobreča, pa pola godine u Šibeniku, pa još godinu dana u Šibeniku, koji se borio za prvo mjesto u drugoj ligi. Bilić je, kao centarhalf, dao sedam golova i igrao je za reprezentaciju druge lige. Prema propisima, igrač je mogao biti dvojno registriran. Sezonu bi igrao u klubu kojem je posuđen, a za matični je klub smio odigrati pet utakmica. Petar Nadoveza zvao ga je na tri utakmice: u Skopje, Niš i Mostar. Na sve tri proglašen je igračem utakmice, a zabio je i dva gola. Zvali su ga Dinamo, Crvena Zvezda i Partizan. Tako se s posudbe nije vratio na mala vrata, nego kao pojačanje, u prvih 11. Dvije je godine Bilić bio Hajdukov standardni prvotimac. Mladi – Bilić, Bokšić, Vučević, Jeličić, Jarni… – mogli su ipak koristiti tek drugu svlačionicu. U prvoj su bili Pudar, Pralija, Tošić, Setinov, Tipurić, Karačić, Gračan, Barnjak i dr. U prvu su išli samo na sastanak prije utakmice. Druga mu se toliko svidjela da je u njoj ostao i kad je stekao uvjete za prelazak u prvu statusnu grupu.
Karijera
U splitskom Hajduku igrao je od 9. godine. Nakon 6 sezona otišao je u njemačku Bundesligu za 750.000 funti. Igrao je u Karlsruheru gdje nakon nekoliko mjeseci igranja postaje prvi kapetan – stranac u povijesti Bundeslige. S ovim je klubom stigao do polufinala Kupa UEFA. Igrajući u SC Karlsruheru bio je proglašen najboljim stoperom njemačke lige te si omogućio bogati transfer u Englesku, točnije, u West Ham United. Bio je to dotad najskuplji transfer u povijesti tog engleskog kluba (1,85 milijuna funta).U srpnju 1999. odlazi iz Evertona. Budući da ga niti jedan engleski klub nije htio, nije nigdje ni nastavio karijeru, sve dok se nije s klubom dogovorio oko isplate dugovanja budući da je imao još 28 mjeseci ugovora. Isplaćeno mu je ravno milijun funti, a nakon 48 sati potpisao je ugovor s matičnim klubom iz Splita. Nakon dolaska u Split, Bilić, kao kapetan momčadi, vodi Hajduk do osvajanja Kupa Hrvatske (2000.), nakon petogodišnjeg razdoblja bez trofeja u Splitu. Tamo je i završio svoju igračku karijeru.
Reprezentacija
Vrlo dobre igre u klubu omogučile su mu da s reprezentacijom putuje na EURO 96. u Englesku. Nakon zapaženih igara na prvenstvu, u ožujku 1997. otišao je za 4,5 milijuna funta u Everton FC ne bi li spasio klub od ispadanja u 2. ligu.Nastupio je također i na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj gdje je Hrvatska osvojila 3. mjesto. Dobro je zapamćen po tome što je u polufinalu prvenstva, na utakmici sa domaćinima teatralno pao na pod nakon što ga je Laurent Blanc jedva dodirnuo. Francuz je nakon toga dobio izravni crveni karton i nije mogao nastupiti u finalu. Nakon te se utakmice opravdavao da se nije bacio bez razloga. Kasnije, protiv Nizozemske u utakmici za 3. mjesto, francuska publika zviždala je na svaki njegov dodir s loptom. Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar". Po završetku prvenstva zadobio je težu ozljedu bedra koja ga je udaljila s terena dobar dio premijerligaške sezone. Kad se vratio na teren igrao je dobro, ali su mu problem činili učestali kartoni i suspenzije.
Trenerska karijera
Prvi trenerski izazov bila mu je klupa Hajduka, ali bez većih uspjeha (Hajduk osvaja drugo mjesto u prvenstvu na kraju sezone). Nakon toga postaje izbornik hrvatske U-21 reprezentaciju s kojom se nije uspio plasirati na Europsko prvenstvo nakon što ga je shrvala bolest te je morao na operaciju (discus – hernia).
25. srpnja 2006. izabran je za izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije koju je odmah odveo do velikog natjecanja EP-a.
Kao izbornik debitirao je u Livornu protiv rezervi svjetskih prvaka Italije, te pobijedio 2:0.
Kad je postao izbornik, iz reprezentacije su ispali Joey Didulica, Stjepan Tomas, Ivan Bošnjak, Ivan Leko i Mario Tokić, dok su novi reprezentativci postali Vedran Ćorluka, Eduardo da Silva, te Dario Knežević. U kockasti su se dres isprva nakratko vratili Goran Sablić i Milan Rapaić.
Dana 3. rujna 2006. tijekom priprema za kvalifikacijsku utakmicu za EP 2008. protiv Rusije, Bilić je suspendirao Boška Balabana, Darija Srnu i Ivicu Olića zbog nedopuštenog noćnog provoda u narodnjačkom baru (samo 3 dana prije utakmice).
Kao izbornik ostvario je i najveću pobjedu reprezentacije u službenim utakmicama, dobivši Andoru u Maksimiru sa 7:0. Četiri dana nakon toga s 2:0 je u Maksimiru pobijedio i Englesku što je bila prva, povijesna pobjeda Hrvatske protiv Engleske. Drugu je upisao na Wembleyu u posljednjem kolu kvalifikacija za EURO 2008. Maestralnom igrom Hrvatska je pobijedila 3-2 i izbacila Engleze s EP.
Zanimljivosti
– U Splitu ima svoj rock-band Rawbau.
– Posjeduje diplomu iz prava, te odlično govori 4 jezika.
– Kao izbornik poznat je po zanimljivim izjavama, te je tako proslavljenog nizozemskog trenera Guusa Hiddinka usporedio s glumicom Angelinom Jolie, u engleskom listu The Sun osvanula njegova izjava da engleska reprezentacija uvijek igra usran nogomet, a igru hrvatske reprezentacije u prvom poluvremenu utakmice sa Makedonijom usporedio je sa kobasicom. Nerijetko opsuje tijkom konferencija za novinare. Tako je nakon jedinog poraza u kvalifikacijama za EURO 2008. od Makedonije u Skopju 2-0, pred novinarima ispalio: "Izgubili smo…izgubili smo…jebi ga…izgubili smo."
– Nosi naušnice, ima tetovaže.
