U Centru za mlade Zadar održano je interaktivno predavanje „Digitalni kompas za obiteljsku otpornost: Kako djeci pomoći pronaći smjer u digitalnom svijetu“ izv. prof. dr. sc. Lucije Vejmelke sa Studijskog centra socijalnog rada, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Predavanje je ukazalo kako tehnologija ne utječe samo na individualne navike, već duboko preoblikuje obiteljsku dinamiku, odnose i komunikaciju.
Predstavljeni su rezultati recentnih istraživanja koji potvrđuju kako djeca i mladi svakodnevno provode sve više vremena online. Istodobno, sve veći broj roditelja izražava zabrinutost zbog pojave tzv. digitalne “ovisnosti” kod djece. No, zanimljivo je da i sama djeca često poručuju roditeljima: “Želim da manje koristiš mobitel.” Ova poruka ukazuje na dvosmjernu odgovornost – ako želimo djecu naučiti zdravim navikama, odrasli moraju biti svjesni vlastitog ponašanja i moći ga modelirati.
U predavanju Digitalni kompas za djecu i roditelje, sudionici su kroz interaktivne vježbe, rasprave i radne listiće osvijestili razne digitalne nesklade, ali i načine kako ih premostiti – od zajedničkih digitalnih rituala do postavljanja sigurnosnih granica i podrške djetetovim emocionalnim reakcijama na online sadržaje.
Sudionicima predavanja prikazan je obiteljski digitalni kompas – jednostavan, ali moćan alat koji potiče promišljanje o svakodnevnim digitalnim navikama i vrijednostima. Kompas se sastoji od niza pitanja i tema za razgovor koje roditelji i djeca mogu zajedno prolaziti. Roditelji i djeca zajedno ispunjavaju pitanja iz svakog smjera, crtaju svoj kompas i oblikuju smjernice koje odgovaraju njihovim potrebama i vrijednostima.
Naglašeno je kako granice između virtualnog i stvarnog postaju sve fleksibilnije, što utječe i na emocionalni doživljaj djece. Djeca sve češće doživljavaju emocije, stres, pritiske i uznemirujuće sadržaje online – a odrasli to nerijetko ne primjećuju ili umanjuju. Posebno je istaknuta važnost prepoznavanja tzv. SOS znakova, odnosno ponašanja i promjena koje mogu ukazivati na to da dijete proživljava neku vrstu poteškoće i da mu je potrebna pomoć.
Neki od tih znakova uključuju povlačenje iz svakodnevnih aktivnosti, promjene u raspoloženju i spavanju, izbjegavanje društva ili škole, tajnovitost oko korištenja interneta. Prva pomoć nije tehničke prirode, već emocionalna. Poruka “Tu sam za tebe” često je snažnija od bilo koje aplikacije za roditeljski nadzor.
