Prošlog je tjedna u Gradskoj loži otvorena izložba zadarskog grafičara i grafičkog dizajnera Nila Karuca koja će biti otvorena do 12. travnja, a prati je katalog u kojem je kustosica Nardnog muzeja predstavila koncept i autora:
Povijesti zadarskog plakata – namijenjenog društvenim događanjima, kulturnim zbivanjima, izložbenim i muzejskim predstavljanjima – svoj je neizostavan dugogodišnji doprinos dao umjetnik i grafički dizajner Nilo Karuc. Od perioda kada je na likovnom odsjeku Pedagoške akademije u Zadru, kao suradnik profesora, slikara i dizajnera Ivana Zelića, oblikovao svoje prve grafičke uratke, pa do zasnivanja vlastitog ateljea za grafički dizajn, Nilo je obilježio vizualni identitet Zadra. U nizu oblikovatelja plakata za Narodni muzej Zadar, kojemu je plakatna umjetnost oglašavanja neizostavan dio izložbene djelatnosti i koji je svakako najistaknutiji institucionalni naručitelj grafičkog dizajna, Nilova uloga je posebno važna i dominantna u osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Slijednik grafičkih oblikovatelja u šezdesetim i sedamdesetim godinama, od Zdenka Venturinija, Alfreda, Petričića, Alfreda Pala, Ivana Zelića, Ivana Tomljanovića do Ratka Petrića, Zlatka Price, Ede Murtića, Otona Glihe, Nilo je „zavladao“ upravo osamdesetima kada uz bok s Ivanom Zelićem i Igorom Gluićem realizira najveći broj grafičkih rješenja u plakatnoj umjetnosti Zadra.
Kasnije mu se, od dvijetisućitih pridružuju (kako nas informira u publikaciji Plakati, plakatno izdavaštvo u Narodnom muzeju Zadar dokumentaristica Natali Čop) Antun Travirka, Tomislav Čeranić, Velibor Janković, Ljubica Marčetić Marinović i dugogodišnji suradnici Galerije umjetnina dizajneri Viktor Popović i Gordana Brborović. U današnje doba kada je digitalizacija preuzela gotovo sve vizualije oglašavanja, pa i one plakatne, Nilov sitotisak ili serigrafija (potonji izraz češće se koristi u umjetničkom kontekstu da bi se odijelio od komercijalne produkcije, a naglasio umjetnički status tehnike), nije ostao kao neka uspomena iz prošlosti tehnike koja se napušta, nego upravo kao tehnika u kojoj se ostvaruju i umjetničke ambicije, ne samo reproduktivno komercijalne.
Sedamdesete i osamdesete godine u Zadru tako čine period obilježen Nilovom serigrafijom u zlatnom dobu tehnike koja je od Warhola i Vasarelyja do naših Šuteja i Bućana postala i umjetničkom disciplinom naglašenog autorstva.
Potekao iz grafičke škole Ivana Zelića, uz kojega ga vežu brojni projekti za Narodni muzej Zadar, Nilo se razvijao smjerom od zadarskih Salona mladih apstraktnije oblikovnosti do tipografskih rješenja poput onoga za izložbu Etno Joso i gradiranih multiplikata za obljetnicu Narodnog muzeja 2022. godine, te slikarskih mrlji pretvorenih u grafičke znakove za izložbu Ivana Zelića iz 1980. godine. U zanimljiva kolažna preslojavanja slike i fotografije, za plakat izložbe Igora Rončevića iz 1979. godine, spada i rješenje koje monokomatskim potiskivanjem slike u pozadinu ističe foto-kolaž prvoga plana s centralnom scenom slikara dandyja iz nekih drugih gospodskih vremena građanskog salona.
U svakom slučaju izložbom plakata Nila Karuca pred sobom imamo autora koji je obilježio jedno vrijeme zadarskog plakaterstva koje je sretno spajalo komercijalne zahtjeve sa slobodom kreativnog, umjetničkog preslagivanja. Klasična grafička tehnologija iz vremena analognih tehnika ono je što je autor ostavio kao „otisak ruke“, kao ručno crtanje, naglašavanje materijalnosti djela i taktilnosti u grafičkom dizajnu, nasuprot današnjoj elektroničkoj digitalnoj distanciji koja je mišljena za ekran a ne za javni prostor i fizičku komunikaciju za koju su Nilovi plakati mišljeni i stvarani.
Nevena Štokić
