Hrvatsku će na Venecijanskom bijenalu, 61. Međunarodnoj izložbi vizualnih umjetnosti predstavljati umjetnica Dubravka Lošić iz Dubrovnika, a povjerenik hrvatskog nastupa je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, izvijestilo je Ministarstvo kulture i medija.
Predstavljajući projekt Hrvatskog paviljona ministrica kulture i medija dr. sc. Nina Obuljen Koržinek izrazila je uvjerenje kako će povjerenik hrvatskog nastupa Branko Franceschi zajedno s umjetnicom Dubravkom Lošić na najbolji način odgovoriti novom prostoru koji se nalazi u jednom od najprometnijih dijelova Venecije, na putu između središnjeg Trga svetog Marka i Arsenala, odnosno Giardina gdje je smještena većina paviljona.
Franceschi je također podsjetio kako je „Dubrovnik u kojem su djela nastala, prepoznatljiv kulturološki okvir koji je oblikovao umjetničin estetski senzibilitet.”
Ispostavilo se kako članovi stručnog povjerenstva nisu sudjelovali u odabiru kojeg isključivo potpisuje inače Zadranin Branko Franceshi.
Takav model problematizirao je Nacional koji je među ostalim pozvao vjernog pratitelja Venecijanskog bijenala i likovnog kritičara, zadarskog sveučilišnog profesora Vinka Srhoja.
Srhoj pak smatra da je nepoštivanjem tog povjerenstva i njegovim stavljanjem u poziciju statista koji samo daje neobvezujuće mišljenje, obezvrijeđen rad struke koju ono predstavlja, a ministrica je po njemu prekršila dobar običaj da se uvaži mišljenje stručnog povjerenstva svodeći ga na ukrasnu funkciju i pokriće za vlastiti voluntarizam. „Još do prošlog Bijenala bila je na snazi praksa da je odluka tog povjerenstva ‘konačna i obvezujuća’, a da Ministarstvo uzima na znanje i potvrđuje tu odluku. Sada odjednom to više nije na snazi. Sada je naš izbor za Bijenale samo potvrda
ministričina ukusa. Ako je ona osporila izbor tog povjerenstva zbog sukoba interesa, zašto ga nije raspustila i oformila novo, nego je iskoristil apriliku da nametne svoj izbor, a to povjerenstvo uporabi za dekoraciju pozadine?“ zapitao se naš sugovornik.
Srhoj je objasnio da je neposredno po osamostaljenju Hrvatske u devedesetima naše
predstavljanje na Bijenalu bilo u isključivoj nadležnosti ministra.
„To znači da Ministarstvo kulture nije raspisivalo javni natječaj nego je sve ostajalo unutar njegovih arbitrarnih odluka. Od 2001. model je poboljšan jer je Ministarstvo biralo kustosa izložbe na kojemu je onda izbor projekata i umjetnika. Od 2011. Ministarstvo samo objavljuje javni poziv za povjerenika našeg nastupa i formira stručno povjerenstvo koje onda ocjenjuje pristigle prijedloge, izabire jedan te ga prosljeđuje Ministarstvu na potvrdu. Od 2021. još se više naglašava autonomija javnog poziva i povjerenika za Bijenale, a Ministarstvo je tu u ulozi potvrđivanja onoga što je povjerenstvo izabralo. Takav
kuratorski koncept s dominacijom struke koja odlučuje je do sada najtransparentniji model i baš je taj model ove godine iznevjeren, a arbitrarnost Ministarstva ponovno uspostavljena kao odlučujući kriterij“, rekao je Srhoj.
Po njemu i ovaj primjer pokazuje da je struka preporučitelj, a politika naručitelj, pri čemu je političar onaj koji odlučuje što će se afirmirati, a što ignorirati.
To je, prema riječima Srhoja politički je izbor koji kao mnogo puta do sada, gotovo kao po nekoj zakonitosti i perverznom nepisanom pravilu, uvijek onaj lošiji. To je stoga, dodaje naš sugovornik, jer su oni koje politika bira klijentistički više odani politici nego vlastitoj struci do koje ni sami ne drže pa je srozavaju za udio političkog koje u njima buja.
Kako je rekao Srhoj, ne postoji jedinstven model izbora predstavnika nacionalnih selekcija, a kada je riječ o skandalima koji su pratili izbore predstavnika za Bijenale u različitim zemljama, rekao je da se uglavnom radilo o intervenciji politike. Možda najdrastičniji primjer je, rekao je naš sugovornik, onaj Poljske gdje je u vrijeme izbora za Bijenale došlo do promjene vlasti i ustoličenja novog ministra koji je samo nekoliko
mjeseci prije otvaranja izložbe poništio odluku i izbor prethodnog ministra.
Kao odličan poznavatelj i pratitelj Venecijanskog bijenala, prof. Srhoj je istaknuo da je nastup Vlatke Horvat u hrvatskom paviljonu u okviru 60. Bijena- la 2024. jedan od boljih i sadržajnijih naših nastupa, uz to idealno usklađen s temom ‘’Stranci posvuda’’. Kako kaže, hrvatski je nastup od internacionalne kritike također ocijenjen kao jedan od deset najuspješnijih te godine na Bijenalu.
Upravo je Vlatka Horvat, jedna od članica izigranog povjerenstva i umjetnica koja je 2024. predstavljala Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu, prva progovorila za Nacional:
“Mislim da je priča o sukobu interesa dimna zavjesa kojom se pokušalo diskreditirati rad našeg povjerenstva kako bi se opravdao izbor projekta koji ono nije uvrstilo u uži izbor. To je bilo, moglo bi se reći, ‘nepotrebno’ jer ministrica ima pravo donijeti svoju odluku i poslati u Veneciju koga god želi. Optužbe na račun rada tog povjerenstva su neosnovane. Da se stvarno radilo o sukobu interesa, to je moglo biti riješeno izlaskom članice koja je bila javno prozvana, kao što je bila praksa prethodnih godina kad je postojala mogućnost sukoba interesa. Zadaća je i odgovornost Ministarstva da točno i transparentno informira javnost o rezultatu javnog procesa koji kao javna institucija sprovodi te da zapisnik tog procesa bude javno dostupan – kao što, ako dobro razumijem, nalaže zakon.“ Uostalom povjerenstvo je jednoglasno izabralo drugog kandidata za naše predstavljanje u Veneciji, Stipana Tadića s njujorškom adresom.”
Naš je sugovornik mišljenja da Bijenale nije izložba na kojoj ćemo se baviti slaganjem
mozaika samo nama važnih pokrajnjih dionica nečijeg opusa.
Ne bih rekao da je u nekoj većoj mjeri bilo spornih i kontroverznih izbora na dosadašnjim smotrama
Hrvatske na Bijenalu, ali osnovni naš problem je upravo to, sljepilo neuviđanja da je izbor naših
‘veličina’ zapravo svjetska minornost. To je tako bolno vidljivo u velikom broju neuspješnih hrvatskih selekcija za Bijenala“, zaključio je Vinko Srhoj koji čeka da Hrvatska sekcija Međunarodnog udruženja likovnih kritičara objavi na svojim stranicama njegov apel kao osobno izdvojeno mišljenje bez podrške udruženja, a to dovoljno govori samo po sebi o tome da vlada svojevrsni konsenzus šutnje.
