Postoji jedna zanimljiva umjetnica iz Kali na otoku Ugljanu – Marta Kolega. Svoje je talente sažela u projekt A day in Kali, film koji gledatelje vodi u vrijeme kojeg više nema, u razdoblje kada su boduli bili okrenuti jedni drugima, a zajedništvo činilo temelj otočkog života, objavljeno je u emisiji More na HRT.
Film započinje prizorima Kali kakve danas rijetko tko poznaje. Oči autorice Marte Kolege i snimatelja Dinka Čvorića Doringa te Igora Bogdanovića vode gledatelja u prošlost, u svakodnevicu ispunjenu ritualima, radom i zajedničkim trenucima.
Na Festival turističkog i etno filma, A day in Kali osvojio je Grand Prix publike za najbolji etnografski film, Grand Prix festivala, kao i nagrade za najbolju režiju i fotografiju, čime je potvrđeno da je emocija s ekrana snažno dotaknula publiku.
‘Napravila sam film jer je trebalo napraviti film’
Autorica filma objašnjava da projekt nije nastao iz ambicije da se bavi filmom, nego iz potrebe da se ispriča priča.
– Pitali su me na Krku je li ovo moj debitantski film. Ja sam napravila film jer je trebalo napraviti film. Ne zato što ja radim filmove. To je bio najbolji medij za ono što sam htjela ispričati. Ja se prvenstveno bavim riječima i pričom, kazala je Marta Kolega.
Dodaje kako je u filmu iskorišteno sve što umjetnički radi – od pjevanja, osmišljavanja, do teksta.
Sjećanja koja bude emocije
Jedan od glumaca u filmu, Božidar Perin, kaže da je sudjelovanje u projektu za njega bilo izrazito emotivno.
– Sitin se puno lipih stvari, onoga ča smo danas izgubili. Toga više nema. Vidin po unučadi i po svojoj dici – to je život 300 na sat. Zahvalan sam što se kao familija još možemo okupiti barem za blagdane, iako i toga sve manje ima. Nekad ručak nije počinja dok did nije sija za stol, rekao je Perin.
Producentica filma i direktorica lokalnog hotela Lovrenka Grzunov ističe da je ideja bila vratiti zajednici ono što joj pripada.
– Smatramo da turizam ne bi trebao samo iskorištavati prostor i ljude, nego zajednici vraćati kroz ulaganje u kulturu, znanje i ljude, poručila je Grzunov.
Posebnu toplinu filmu dale su članice skupine ‘Kualjske posestrine’.
– Bilo mi je toplo oko srca znajući da će ostati snimka da su nekad u Kali postojale Kualjske posestrine. To je pijetet i prema onima kojih više nema, rekla je Ines Kolega.
Snažan dojam ostavila je i scena kola, kako ističe Gordana Juras: “Najljepša mi je scena gdje se ne vide lica, nego ruke i koraci. Ljudi dolaze i odlaze, a to jedinstvo ostaje”.
Baština kao temelj identiteta, poetska priča ispod slike
U očuvanje baštine kroz film uključila se i lokalna turistička zajednica. Direktorica Turistička zajednica Kali Ina Kolega naglašava važnost identiteta.
– Kali nije veliko turističko mjesto niti to želimo biti. Ono što cijenimo je naša baština, tradicija i identitet. Kultura daje dodatni, vrijedan segment turizmu, istaknula je.
Marta Kolega kaže da je film pokušaj da se prikaže ono što leži ispod površine.
– Radila sam priču, scenarij, koncept. Najvažnije je bilo što stoji ispod vizuala. Snimke se izmjenjuju, a ispod njih je poetsko viđenje onoga što stoji iza slike. zaključila je.
Film je, dodaje, dodatno povezao ljude na otoku, koji su i inače snažno upućeni jedni na druge.
