Don Zdenko Dundović omiljeni je svećenik Zadarske nadbiskupije, koji se na biskupov poticaj posvetio znanstvenim istraživanjima. Na predstavljanju znanstvenika Sveučilišta u Zadru u ciklusu „Srijedom u sridu“ i sam je priznao kako uloge svećenika i znanstvenika ponekad dođu u različite pozicije, pri čemu nastoji zadržati objektivnost i tamo gdje procijeni da Crkva nije u pravu.
Ipak, takve su situacije rijetke budući da proučava povijest mjesne Crkve i eventualno se problemi mogu odnositi na moralnu ispravnost postupaka pojedinaca unutar Crkve ili istinskog služenja Bogu umjesto materijalnim dobrima.
Njegova istraživanja potvrdila su tako tezu kako su kaptoli nekada imali nerijetko veći utjecaj od biskupa te su zabilježeni konflikti koji su ih predstavljali kao korporativne organizacije protiv nominalno čelnika mjesne crkve. Biskup je imao posjede kakav je na zadarskom području bio Sukošan, ali kaptol je imao daleko širi utjecaj i više posjeda. Svećenička klika oko katedrale sv. Stošije imala je 64 osove koje su radile na probitku kaptola i zaštiti svojih prava.
– Kad stavite 64 individue, svaku sa svojim planovima, tu nužno dolazi do trzavica. Mene zanimaju te intrige u institucijama koje nisu bile idealne, ali su ipak opstale što pokazuje da su imale neku zajedničku vrijednost koja ih je održala. Pogled na unutarnju strukturu tog života je vrlo zanimljiv pa nastojim iz arhiva izvlačiti zanimljive osobnosti, neke u potpunosti u suprotnom polju od onoga koje bi bilo očekivano, govori Dundović.
Kao primjer ističe lik don Šimuna Naležića, prvoga službeno imenovanoga kapelana crkve Gospe od Kaštela (Gospe od zdravlja) u Zadru u 16. stoljeću. Ninski biskup i administrator Zadarske nadbiskupije Marko Loredan na temelju optužbe svećenika Martina Jurjevića pokrenuo je istražni postupak je jer je u kući težaka, tijekom ručka povodom komemoracije za mrtve, sablaznio okupljene svećenike i laike izjavom da zapaljene svijeće na grobovima umrlih malo raduju mrtve te da je o tom pitanju on heretik. Tada se propisivao točan broj svijeća koje se pale tijekom sprovoda, koliko ide svećeniku, članovima kaptola, težacima….
Naležić je na 40 dana suspendiran te je završio u nadbiskupskome zatvoru. On se branio kako je »uvijek bio poslušni sin Svete Majke Rimske crkve«, a da je rekao samo kako valja više vrednovati svetu misu, molitve i milostinju za siromahe od svijeća koje se pale u spomen mrtvih. Klečeći pred biskupom zakleo se da više nikada neće izgovoriti slične riječi niti se suprotstaviti nauku Katoličke crkve, pod kaznom izopćenja.
Nekada istraživanja ne urode rasvjetljavanjem istine, ali barem demantiraju neke radnije nalaze. Pokojni Ivo Petricioli kao najbolji poznavatelj zadarskog srednjovjekovlja sporio se s C. F. Bianchijem oko položaja crkve sv. Uršule, koja se spominje u arhivima. Dundović nije otkrio gdje je crkva bila sagrađena, ali je uspio opovrgnuti obje predložene lokacije.
– Naš grad je predivan i kada ga gledate ga kroz tu optiku. Ispred crkve sv. Šime je stajala crkva sv. Nikole porušena u 17 stoljeća. U Ulici Ive Prodana na broju 10 iznad portala je grb obitelji Bertović, jedan mali detalj koji upućuje na obitelj porijeklom iz Francuske koja je došla u Vranu s viteškim redom ivanovcima. Etablirala se u društvu, stjecala posjede, a dolaskom mletačke vlasti seli u Zadar i postaje jedna od najmoćnijih i najbogatijih obitelji.
Ponekad vidite kroz dokumente i ljudske slabosti, kao kada Petar Cedulin piše papi i denuncira protukandidata za mjesto zadarskog nadbiskupa. U nekom trenutku kada shvate da nisu sami sebi svrha ljudi se mijenjaju, pa tako Cedulin postaje papin izaslanik u Carigradu, šalje u Rim dopise s kretanjem osmanske vojske, tamošnjim političkim stanje, smicalicama na europskom tlu, kaže Dundović.
Neke od najljepših povijesnih priča ispričane su u redovničkim zajednicama, koje su bile mjesto susreta, skrivanja, intrige, duhovnosti, književnosti, cijelog kolopleta događaja po kojima bi se mogli snimati filmovi.
