Kada gradske vlasti pretvore parkiralište u pozornicu za lutkarsku predstavu na Muraju, onda to pročelnica za kulturu zna vješto upakiratii. Kao što smo već i pisali o uvođenju novih pozornica na Muraju za jednu je trebao GPS. Na pozornici Drioli (prošireni prostor uz početak šetnice sa JI strane) Kazalište lutaka Zadar će u dva termina, u 20:30 te 21:30, odigrati predstavu Mali puž (Priča o dagnjici), tako je najavljeno u programu Zagrli Zadar kojeg je priredio Grad Zadar kako bi podsjetili da su bedemi na listi svjetske baštine UNESCO-a.
I to nakon nakon preuređenja Muraja, ali projekt uređenja šetnice nema veze sa zaštitom UNESCO-a iako gradske vlasti uporno to ističu kao svoj udio kod UNESCO-a.
Istovremeno se taj uvriježeni naziv Muraj izbacuje iz najave u kojoj se kaže kako će „veći dio programa biti priređen upravo na samim bedemima gdje će na tri pozornice koje nose imena Drioli, Sv. Roko i Kaštel, biti priređeni lutkarska predstava i koncert.“
Slična je situacija s drugim zadarskim simbolom – crkvom sv. Donata. Nju pročelnica za kulturu uporno naziva rotonda. Iako bi mogla naučiti s obzirom na bliske veze s arhitektima, kako je to latinski naziv te opće imenice „građevinu kružnog tlocrta i valjkastog oblika“.
Ali ne – ide se još i dalje, pa se piše „zadarska predromanička rotonda nakon tisućugodišnjeg sna, otvorila je svoja vrata publici koji su idućih šest desetljeća mogli uživati u glazbenim izvedbama…” kao da život te građevine počinje s Glazbenim večerima koje vodi pročelnica za kulturu. Kao da u Sv. Donatu nije bio Arheološki muzej i kao da prošlost te crkve nije razgrnuo poznati povjesničar umjetnosti prof. dr. Pavuša Vežić u čije su vrijeme Muzičke večeri u sv. Donatu bile događaj koji je uživao ugled najpoznatijih europskih ansambla rane glazbe.
