Veza procesijskog križa i Zadarskog mira u još jednoj objavi koju potpisuje fra Nosić, gvardijam samostana koji povezuje umjetnost s tim povijenim događajem iz Svetof Frane.
– Na prednjoj strani procesijskog križa, koji je prošle godine vraćen zadarskim franjevcima, predočeni su uglavnom franjevački sveci. To su: Sv. Klara, Sv. Ljudevit (IX.) kralj, Sv. Elizabeta, Sv. Franjo Asiški, Sv. Antun Padovanski, Sv. Ljudevit biskup Toulousa i Sv. Nikola IV. papa. Sudeći po anžuvinskim franjevačkim svecima među njima, ali i prema zapažanjima prof. Marijane Kovačević, križ je samostanu Svetog Frane mogla darovati kraljica Elizabeta Kotromanić za vrijeme potpisivanja Zadarskog mira.
Ona je s Ludovikom I. Anžuvincem tada u braku bila već pet godina, a i prije udaje za Ludovika bila je povezana s bosanskim franjevcima. Mirovni sporazum između hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. i Mletačke Republike potpisan je u sakristiji Crkve samostana Svetog Frane 18. veljače 1358. Po tom ugovoru Dalmacija je bila inkorporirana u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo, a Dubrovačka Republika tim ugovorom u stvari je po prvi put došla pod hrvatsku vlast. Kod toga je veliku ulogu, čini se, igrao dubrovački knez Marin Gučetić, koji je imao dobre kontakte s Ludovikom I., zbog čega je čak bio u zatvoru.
Višegradski ugovor, 27. svibnja 1358., omogućuje međutim Dubrovniku da ulaskom u to kraljevstvo zadrži znakove državnosti, pa je Marin nakon toga sedam puta biran za Dubrovačkog kneza, a Dubrovačka Republika u to vrijeme dolazi do vrhunca svoje moći. Marin je pokopan u kamenom obiteljskom sarkofagu velike umjetničke vrijednosti ukrašenom franjevačkim likovima, koji se nalazi u klaustru samostana Male braće u Dubrovniku.
U povezanosti kraljevskog para Ludovika I. i Elizabete Kotromanić s franjevcima leži i odgovor zašto je Zadarski mir potpisan u zadarskoj franjevačkoj sakristiji. Temu Zadarskog mira s članovima anžuvinske obitelji u alegorijskom izričaju može se otkriti na slici Gospe od Milosti Blaža Jurjeva iz 1448. Taj danas vrlo cijenjeni hrvatski slikar, u oporuci koju je napisao u Zadru 28. travnja 1448. odredio je da ga se u Crkvi sv. Frane u Zadru ukopa u franjevačkom habitu. U istoj oporuci, dao je napisati: »Item legavit etiam dicte ecclesie omnem suum laborem positum in una palla per ipsum testatorem per dicta ecclesia.« (Također istoj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu).
Čini se da je oltarna pala Gospe od milosti upravo ta slika, na kojoj je Blaž Jurjev, uz Mariju kraljicu (Maria Regina), Kraljicu neba (Regina caeli) i Kraljicu anđela (Regina Angelorum), u alegoriji prikazao Crkvu zemaljsku i Crkvu nebesku. Na slici u Crkvi zemaljskoj autor je naslikao autoportret u franjevačkom habitu. Tu se također uz kraljevski par Ludovika I. i Elizabete Kotromanić, mogu naslutiti likovi njihove tri kćeri i drugi sveci iz anžuvinskog kruga. Od kćeriju se ističe Jadviga (1374. – 1399.), koja je bila poljska kraljica, a predočena je na dva mjesta, s krunom u Crkvi zemaljskoj, i s krunom u Crkvi nebeskoj. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 8. kolovoza 1986., a svetom u Krakovu 8. srpnja 1997. Njezine moći 2023. godine donesene su iz Poljske u Zadar, u Crkvu Sv. Šime, napisao je fra Stipe Nosić
