Arheološka istraživanja u manjoj stambenoj zgradi smještenoj između Ulice Fra Šimuna Klimantovića i Ulice Rafaela Levakovića u zadarskom Varošu, provdena radi adaptacije privatne građevine, dovela su do nalaza ranokršćanske freske s prikazom Dobrog pastira. Iako se laiku čini kako se ne radi o velikom nalazu, samo o malim ostacima boje na žbuci, arheolozi su odmah zaključili kako se radi o važnom otkriću, a njega su u posljednjem broju Radova Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru prezentirali voditelj istraživanja Domagoj Maurin i akademik Nenad Cambi.
Rezultati istraživanja koje je provela tvrtka Arheolog d.o.o. ukazali su na postojanje kompleksne urbane stratigrafije u kojoj se moglo prepoznati tri antičke faze gradnji koje pripadaju razdoblju od 2. do početka 4. st. Posebnu pozornost privukao je nalaz freske s ranokršćanskom tematikom „Dobrog pastira”, Nažalost, sačuvan je samo donji dio freske na kojem je prikazan donji dio lika, tj. noge sa stopalima obuvenim u sandale na koje se nastavljaju visoke gamaše. Upravo je prisutnost gamaša na nogama najvažniji detalj jer su one karakteristične kod ranokršćanskog prizora „Dobrog pastira”. S obzirom na to da je taj motiv kronološki vrlo ograničen, fresku se datiralo u razdoblje oko kraja 3. st. ili početka 4. stoljeća.
Istraživanjem je otkrivena prostorija nepoznate namjene koja je od 2. do 4. st. doživjela nekoliko pregradnji i dogradnji. Iako je u sondi pronađeno pet inhumiranih grobnih ukopa sa sedam pokojnika, budući da je u vrijeme nastanka freske postojala zabrana ukopa u gradu, oni vjerojatno pripadaju srednjovjekovnom razdoblju, a mogli bi se dovesti u vezu s dominikanskim samostanom ili crkvom sv. Silvestra koji su se nalazili u neposrednoj blizini.
Freska je, po ocjeni autora, jedinstveni i dosad nezabilježeni nalaz ne samo u Dalmaciji, a njegovo značenje iznimno je veliko. U središtu freske očuvao se samo donji dio ljudske figure od bedara nadolje. Gornji dio lika propao je zajedno sa zidom, tijekom rušenja za kasnijih gradnji i pregradnji.
Foto: Domagoj Maurin
– Donji dio bedara je nag, vidljiva su koljena, a ispod su visoke gamaše koje se spajaju sa stopalima, po svoj prilici obuvenima u sandale. To je krucijalni dokaz da figura prikazuje „Dobrog pastira”. Ovdje se za taj pojam upotrebljavaju navodnici, jer prikaz pastira s ovcom na leđima ne znači da je on doista bio prikazan u biblijskom smislu. Na ramenima je pastir je nosio ovcu, ovna ili janje. Postojanje plašta i životinje u zadarskom slučaju nije dokazivo, jer gornji dio nije sačuvan, ali se to ipak s dobrim razlozima smije pretpostaviti, navode autori.
Glavna dvojba voditelja istraživanja bila je radi li se na fresci o liku Dobrog pastira ili Daniela među lavovima. Cambi je decidirano ustvrdio da je u pitanju lik „Dobrog pastira” kojeg definiraju kratka tunika, dugi pastirski štap te fasciae crurales odnosno campestre. U taj ikonografski ansambl uklapaju se i životinje koje su po obliku ovce, a ne ne lavovi kao kod Daniela. Mogućnost da bi prikaz predstavljao Daniela u lavljoj jami nije prihvatljiva iz jednostavnog razloga što je starozavjetni prorok najčešće prikazivan nag među lavovima u molitvenom stavu.
Inače, evanđelja se na dva mjesta referiraju na pastire: prvo je parabola koja govori o pastiru kojemu su u toru sve ovce, osim jedne koja se izgubila pa on bez oklijevanja odlazi tražiti je i vraća se s njom na ramenima; drugi je Isusovo samopredstavljanje u vidu Dobrog pastira. On je tako dio ikonografskog kompleksa koji predočava cjelovitu atmosferu raja kojoj se nada pokojnik.
– Odjeća zadarskog pastira, bila je obična (radna): kratka tunika i fasciae crurales te štap. Takva odjeća omogućuje slobodno kretanje, a zaštita nogu neophodna je zbog bodljikavog nekultiviranog terena na kojem pasu ovce do kojih mora doći pastir. Štap je neka vrsta polivalentnog alata kojim okuplja ovce, čisti vegetaciju, tjera vukove ili pse, a pomaže i pri hodanju, što pripada standardnom pastirskom poslu. Štap je kao aluzija na biblijskog pastira postao biskupski atribut koji označuje vodstvo u dnevnoj liturgiji u crkvi i crkvenim poslovima, osobito nadzora nad ispravnošću Kristova nauka i načina njegove provedbe u praksi. Dakako, danas je biskupski štap raskošna umjetnička izrađevina, a ne kvrgavi drveni alat koji nema nikakvo statusno obilježje. Biskupski štap simbolički iskazuje povjerenu mu dužnost, vlast i status nad klerom i vjernicima poput pastira nad ovcama u stadu, navodi se u radu.
Zadarska freska omeđena je svojim okvirom i nije bila na središtu zida što bi značilo da nije bila jedina i da nije bila glavni motiv. Njezino postojanje ukazuje na postojanje privatnog kućnog svetišta, a moguće je da je otkrivena prostorija bila mjesto za molitvu obitelji ili skupine vjernika.
– Freska s kršćanskom tematikom s kraja 3. st. ili početka 4. st. jedinstveni je arheološki nalaz koji govori o vrlo ranom prihvaćanju nove vjere u koloniji Jader. Po svemu sudeći, freska je bila središnje obilježje kultne prostorije kao određenog privatnog mjesta okupljanja i molitve jedne obitelji ili skupine vjernika. Vrlo je znakovit odnos između manjeg anepigrafskog žrtvenika kao dijela kultnog inventara prve faze korištenja objekta i freske koja će nastati, gotovo na identičnom položaju, ponešto kasnije. Kroz zastupljenost kontrastnih religijskih tematika mogao bi se pratiti i proces prodora kršćanstva u sferu privatnog kulta, zaključuju autori.
