Na temelju regesta, sažetaka dokumenata u arhivima, doc. dr. sc. Zrinke Podhraški Čizmek objavila je knjigu “Navigli adriatici fra le due sponde nel Settecento” (Jadransko brodovlje između dvije obale u 18. stoljeću). Riječ je o izuzetno vrijednom djelu koje prikazuje sve vrste i glavne karakteristike brodova koji se spominju u prva tri sveska Hrvatskih pomorskih regesta, odnosno oko 16.000 dokumenata koji se odnose na jedrenjake koji su plovili Jadranom i Mediteranom u 18. stoljeću. Studija prikazuje 18.536 spomena plovila klasificiranih u 79 različitih naziva koji se uspoređuju s obzirom na njihovu etimologiju i razna obilježja poput nosivosti, jedrilja i namjene.
Analiza pokazuje kako su vlasnici brodova radije koristili manje brodove (nosivosti do 300 tona), dobrih maritimnih svojstava, a čiji je brz utovar i istovar išao u prilog ubrzanu ritmu toga stoljeća. Brod koji se najčešće spominje jest trabakul sa svega 14,55% prisutnosti u dokumentima, zatim tartana (11,49%), pelig (8,06%), pulaka (6,23%), marsilijana (6,18%), filjuga (5,10%), barca (4,86%), keč (2,21%) i bracera (2,01%). Čak 70,82% sveukupno navedenih brodova odnosilo se na plovila srednje i manje nosivosti (do 300 t), dok se 20,65% sveukupnoga prometa, izvanjadranskog, mediteranskog (prema Jonskim otocima i dalje) te prema sjevernim morima, odnosio na brodove veće nosivosti (iznad 310 tona) među kojima su nave i vašeli (15,33%) te fregaduni (4,36%).
– Između luka istočne i zapadne obale Jadrana u osamnaestom stoljeću postojala je intenzivna dnevna trgovina čija je glavna značajka bila nevjerojatna dinamičnost maloga i srednjeg poduzetništva koje se uspjelo etablirati kako u pomorskoj trgovini, tako i u brodogradnji, ostavivši golem utjecaj na obje jadranske obale. Među brodovima je možda nekoliko onih za koje se koriste drugačiji nazivi, ali ima i onih za koji se može naći samo jedno ime iako se radi o potpuno različitim plovilima, npr. tartanama. Za neke brodove znanstvenici od Genove do Krete koje sam kontaktirala ne znaju koji su. Ovi arhivski regesti su nevjerojatno bogato svjedočanstvo povijesti, ali i svađa, pregovora, života naših ljudi prije 350 godina, ističe Podhraški Čizmek.
U knjizi je objavljen zbirni list sa slikama glavnih tipova jedara s talijanskim, hrvatskim i engleskim nazivima a plovila su grupirana prema broju prisutnosti, počevši od najspominjanijeg trabakula.
Bio je to čvrst jedrenjak za trgovinu i ribolov, najrazličitijih dimenzija: duljine od 12 do 30 m, širina od 3 do 8 m i nosivosti između 14 i 200 tona kada su u pitanju veći brodovi. Mogao je biti visok od 1,5 do 2,2 m i imao je posadu od 3 do 8 članova, s najviše dva para vesala. U spisima se navodi da je to “lugger, tipičan mali brod Jadranskog mora, koji nalazimo prisutnog u svim lukama od Pule do Venecije, od pristaništa obalnog luka sjeverno do Istre da bi se uz Dalmaciju spustio do Albanije”. Njegova povijest može se pratiti unazad do 1700-ih, ali je usavršen i razvijen tijekom 1800-ih istisnuvši ostale kabutere. Mogao se vidjeti izdaleka zbog dva ili čak tri jarbola s karakterističnim jedrima na trećem; služio je za trgovinu ali i za ribolov, s većim broj mornara. Uz hrvatsku obalu moglo ga se vidjeti još pedesetih godina prošlog stoljeća. Zbog svojih kvaliteta bio je najcjenjeniji i najkorišteniji jedrenjak kojega bi vlasnici kupili kako bi ga mogli ostaviti i svojoj djeci.
Druga najčešća bila je nava, jedan od najvećih i najčešćih trgovačkih i ratnih jedrenjaka na Jadranu osamnaestog stoljeća. Bio je dugačak između 16 i 18 m, širok 6 do 8 m a kapacitet je varirao od 130 t (posebno zabilježeno na Pelješcu/Sabbioncello) do 800 t. Posada broda je imala minimalno 20-30 pripadnika, vukla je 2-3 čamca za spašavanje. Koristio se kao sredstvo za prijevoz robe na rutama iz Venecije prema Jonskim otocima i drugim lukama Istoka i Zapada.
Iako se provedena analiza temelji na “malom” dijelu mogućih dokumenata, može se konstatirati kako se, za razliku od prethodnih stoljeća, kada je navigacija išla iza Jadranskog mora u Sredozemlje i dalje prema oceanima, mali poduzetnici koncentriraju na svakodnevne rute na kraćim relacijama, za što su bili prikladniji manji jedrenjaci, odnosno oni malog i srednjeg kapaciteta, s obzirom na brzinu, mobilnost, jednostavnost utovara i istovara robe. Za takva mala do srednja plovila bila su dovoljna manja brodogradilišta duž obje obale. Mali brodograditelji, kalafati, majstori, kapetani, trgovci, agenti i špediteri stvaraju nevjerojatno živu i intenzivnu trgovinu, prevozeći robu, stočarske, domaće i industrijske proizvode, kao i poluproizvode ili sirovine, putnike na hodočašća prema kulturnim središtima poput Loreta, Asiza, Rima i drugdje.
Drugi odvojak ove knjige značajne za pomorsku znanost bit će velika izložba koja će biti postavljena na obje obale Jadrana, od Pesara do Atene, a zadnja stanica će biti Sveučilište u Zadru, gdje će ostati u stalnom postavu.
