U emisiji Radija 057 Znanje imanje gostovao je Želimir Periš, diplomirani inženjer računarstva, zadarski najpoznatiji pisac, ali zapravo prije svega kreator. Naime, upravo Periš stoji iza nove video igre pod nazivom „Ifigenija” koju je Narodni muzej Zadar javnosti predstavio početkom studenog.
– Oduvijek su me privlačile igre, to je umjetnički medij kroz koji se može kreativno izražavati i kada se dogodila prilika da sudjelujem u kreaciji jedne igre, to je bio poziv koji nisam mogao odbiti.
Riječ je o igri koju je naručio NMZ u sklopu Erasmus+ projekta NEXT-MUSEUM: Promicanje digitalizacije u malim i srednjim muzejima.
– Htio sam napraviti igru koja će biti besplatna i dostupna svima na stranicama muzeja, koja će biti uzbudljiva i zanimljiva, koja traje neko vrijeme. Igra poput knjige, koja nudi svoju priču u kojoj živiš neko vrijeme, koja nosi neku emociju i naboj.
Naziv igre, kao i cijelu priču na kojoj je temeljena, inspirirala je monumentalna slika izložena u Narodnom muzeju „Žrtvovanje Ifigenije”
– Mene je fascinirao taj simbol i priča te slike, tim više jer bogatstvo te slike nije dovoljno popularizirano. Sama priča te slike je toliko zanimljiva da bi taj simbol Ifigenije trebao stajati na zadarskim suvenirima zajedno uz Sv. Donat i Orgulje. Divno je kako ona korespondira s poviješću grada. Ona je pronađena u ruševina grada Zadra u Drugom svjetskom ratu, a da se nije znalo gdje se nalazila i ne zna se tko je autor. Slika je pronađena skoro uništena, ona je izrezana da se sačuva i kao takva je ona čamila 80 godina u prašnjavim ladicama dok se nije dogodila prilika za njenu restauraciju. Kao što je i naš grad bio uništen, tako je i ta slika ponovno izgrađena, složena i slijepljena i izložena u NMZ. Ja sam fasciniran tom pričom i slikom, istaknuo je Periš
Ivana Dražić i Koraljka Alavanja, kustosice Narodnog muzeja, pokrenule su cijelu priču i odradile velik dio projekta. Koncept igre osmislili su Zlatko Bukač i Želimir Periš koji je vodio i programiranje. Vizualni sadržaj dizajniran je prema fotografijama Adrijane Vidić, a glazbu je stvorio zadarski umjetnik Robert Vodanović Čopor.
Igra je koncipirana kao istraživačka avantura u kojoj igrač istražuje razne artefakte otkrivajući bogatu zadarsku povijest.
– Glavno pitanje je bilo kako sadržaj muzeja prikazati uzbudljivim? Igrač ulazi kroz prostor, a kroz mobitel ga navodi neki drugi virtualni lik koji pomaže igraču da razotkrije tajne svih tih artefakata. To se rješava kroz konkretne zadatke koji se odnose na ta djela ili nekakve slagalice. Bitno je da čitavu priču nosi jedan narativ, a pošto sam ja inače pisac, volim ugurati priču koja daje jednu dimenziju i omogući emotivnu povezanost. Inače igra traje oko 1,5 sat ili 2, to je prostor u kojem onda uživaš i ostavlja dobar emotivni odjek jer se povežeš i s likovima u igri, kroz igru se sazna svašta o Zadru.
Igra je u prvom redu namijenjena starijoj djeci, ali u njoj mogu uživati i svi ljubitelji povijesti i povijesti umjetnosti koji žele naučiti nešto više o Zadru.
– Igrom smo htjeli zainteresirati stariju djecu i mlade, kasna osnovna škola, rana srednje, tako da smo uobličili da jezikom i sadržajem komunicira s tom djecom. Radili smo niz prezentacijskih igara gdje je muzej zvao razrede raznih škola da oni to testiraju i djeca su super reagirala. Osim toga mislim da će biti zanimljivo i za sve ljubitelje povijesti umjetnosti, dodaje Periš.
