Na krajnjem zapadnom uglu Vranskog jezera, pedesetak metara od njegove obale, nalaze se dvije nekropole odvojene zidom – Crkvina i Maksanova gomila. Istraživače je zaintrigirala činjenica da se radi o dva lokaliteta na kojemu su pokapani ljudi iz različitih skupina, a arheolozi sa Sveučilišta u Zadru odlučili su taj lokalitet istražiti te kroz projekt MIGRASSI, punim imenom Migracije na razmeđu dvaju svjetova – Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, istražiti dvije populacije u svjetlu analize stabilnih izotopa.
O dosadašnjim istraživanjima u Godišnjaku Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru In Situ izvijestio je voditelj projekta doc. dr. sc. Jure Šućur.
Crkvina je lokalitet poznat još od 19. stoljeća, a riječ je o crkvi Sv. Marije koja je pripadala srednjovjekovnom selu Zablaće. Arheološka su istraživanja pod vodstvom prof. dr. sc. dr. h. c. A. Uglešića započela 2006. godine. Istražujući susjednu parcelu s koje je vlasnik odlučio ukloniti veliku kamenu gomilu arheolozi su došli do dvaju grobova s s brojnim pokojnicima. Antropološka analiza u jednom je grobu otkrila ostatke najmanje deset, a u drugom dvanaest osoba, pri čemu je samo posljednja položena bila u anatomski ispravnom položaju, dok su kosti ostalih bile izmiješane.
Dva uzorka iz grobova poslana su na radiokarbonsku analizu te su datirala ukope od 15. do 16. stoljeća.
– Uzimajući sve ovo u obzir, ali i povijesne okolnosti, grobovi su pripisani Vlasima koji su se u turbulentnim vremenima kraja srednjeg i početka novog vijeka po osmanskim osvajanjima doselili na ovaj prostor. U prilog tomu idu i nadgrobni spomenici, kamici (stećci), masivno monolitno kamenje drukčijeg karaktera od onog postavljenog nad grobove na Crkvini. Brojne patološke promjene i traume na kostima pokojnika svjedoče o teškim životnim prilikama i nasilnim događajima, piše Šućur.
Kako bi se pokušalo dobiti nove podatke i primjenom dodatnih analiza provjeriti navedene hipoteze, formiran je projektni prijedlog koji je Sveučilište u Zadru prihvatilo za financiranje u dvogodišnjem razdoblju i tako je nastao projekt MIGRASSI. Osnovni je cilj projekta usporedba dviju populacija pomoću analize stabilnih izotopa. Naime, kemijski elementi i spojevi iz namirnica i okoliša putem biokemijskih procesa ostavljaju materijalne tragove izotopa koji se razlikuju kod pojedinih namirnica, pa će tako izotopi u zubima uputiti na mjesto gdje je osoba provela mladost (vrijeme dok se zub formirao), a gdje posljednje godine života.
Istražen je dodatni 21 grob, svi oni ispod nadgrobnih monolita, a i neki koji ih nisu imali.
– Dvije su spoznaje potpuno nove u odnosu na prijašnje. Čini se kako su stanovnici Crkvine izvan zidina imali otpadnu jamu u koju su bacali ostatke jela (životinjske kosti, školjke) mi njihove pripreme (pepeo, ugljen), a onda je dio grobova kasnog srednjeg i ranog novog vijeka ukopan kroz te slojeve. Druga zanimljiva okolnost jest pronalazak ranosrednjovjekovnog groba ispod već poznatog horizonta, što govori o tome kako je ranosrednjovjekovni lokalitet obuhvaćao veću površinu u odnosu na ogradni zid Crkvine.
Pred članovima tima još je mnogo posla, ali sav je trud opravdan jer je projekt usmjeren na istraživanje još uvijek arheološki malo poznatih razdoblja (kraja srednjeg i početka novog vijeka), na istraživanje arheološki gotovo neistraženih događaja (migracija izazvanih osmanlijskim pohodima), na istraživanje njihovih aktera (jesu li došli, ili su tu već bili, što su jeli, od čega su bolovali, koliko su patili). Ovaj projekt želi ispričati priču ljudi s granice koji nisu ostavili pisanog traga, ali to ne znači da njihova priča nije bitna. Dapače, bila je bitna onda, bitna je i u sadašnjem svijetu migracija i pandemije, a bitna je i za budućnost, ako se potrudimo pronaći pouku u tragovima koji su ostali za njima, zaključuje Šućur.
