Na konferenciji za novinare ispred stare slike Gospe od Milosti u sakristiji samostanske Crkve Svetog Frane u Zadru, fra Stipe Nosić jutros je iznio tvrdnju da je tu sliku izradio Blaž Jurjev (? – 1450.).
Riječ je o slici (ulje na drvu, dimenzija 335,5 x 254 cm), koja predočuje Blaženu Djevicu Mariju koja pod svojim plaštem ima brojne svece i svetice u raju, ali i brojne muškarce i žene na zemlji. Motiv je poznat, a slike sa sličnim detaljem nazivaju se „Gospa od Milosti”, „Gospa od Milosrđa” ili „Milosrdna Gospa”. O toj slici pisalo je više povjesničara umjetnosti i atribuiralo je uglavnom talijanskim slikarima.
Iz arhivskih dokumenata, po tumačenju Nosića, ipak izlazi da je riječ o oltarnoj slici, koju je naslikao hrvatski slikar Blaž Jurjev i oporučno 1448. ostavio franjevcima. Slikar je umro prije nego je sliku završio, pa je ona nedovršena postavljena na oltar u kapelu pokrajnje crkvene lađe. Nekoliko desetljeća kasnije, kako odaju sačuvani dokumenti, darovima dviju žena ona je „ukrašena”. Na tom oltaru stajala je nekoliko stoljeća, a u arhivskim dokumentima oltar je nazivan: „Oltar Gospe od Milosti”, oltar „Ara celi” ili „Altare privilegiato” (privilegirani oltar).
Riječ je o jednoj od većih slika tehnikom uljem na drvu u Hrvatskoj i o slici koja se može nazvati najteološkijom umjetničkom slikom na južnoslavenskim prostorima. Na njoj je u fokusu scene Marija, predočena kako sjedi među svecima i sveticama na kraljevskom prijestolju, okružena vijencem anđela u obliku mandorle, a u krilu joj je Božji Sin – Isus. Gospa je u kraljevskoj pozi, i dok desnom rukom pridržava Sina, lijevom ispruženom spremna je zagrliti mnoštva ljudi koja su predočena na slici. A na slici je Crkva u dva prikaza, kao Crkva zemaljska i kao Crkva nebeska.
Uz svetačke likove, koji tumače teološku poruku slike, autor je u alegorijskom prikazu ocrtao i vezu s lokalnom zajednicom i regionalnim političkim prilikama. Prema Nosiću, slika ima jaku poveznicu sa Zadarskom franjevačkom crkvom, koja je proglašena bazilikom još 1280., i s mirovnim sporazumom, takozvanim „Zadarskim mirom”, kojeg je Ugarsko-hrvatski kralj Anžuvinac Ludovik I. s. Mletačkom Republikom 1358. potpisao u sakristiji te crkve. Autor je svoj autoportret ugradio u lik Svetog Franje Asiškog u Crkvi zemaljskoj. Radi se o umjetniku, koji se prema vlastitoj želji, zapisanoj u njegovoj oporuci dao sahraniti u franjevačkom habitu u crkvi Svetog Frane. To odaje da je bio član Franjevačkog svjetovnog reda, a njegova veza s franjevcima očita je i po franjevačkim svecima na slici. Na njoj se posebno ističu sveci toga reda, a većina njih povezana je s Anžuvincima.
Da je kod slike Gospe od Milosti riječ o slici iz oporuke Blaža Jurjeva potvrđuje jedna od više odluka zapisanih u njoj, koja se odnosi na franjevce i na Crkvu Svetog Frane, gdje piše: „Item legavit etiam dicte ecclesie omnem suum laborem positum in una palla per ipsum testatorem per dicta ecclesia.” (Također istoj crkvi ostavlja sav svoj rad koji je uložio isti oporučitelj u jednu palu za tu crkvu).
Po tumačenju Nosića, slika Blaža Jurjeva, koju je on naslikao i oporučno ostavio franjevcima, nije izgubljena nego je to slika Gospe od Milosti. Više činjenica u vezi s tom slikom govori u prilog autorstvu Blaža Jurjeva. Kod slike je riječ o oltarnoj slici, izrađenoj na drvu, na materijalu na kojem je ovaj umjetnik uglavnom radio. Sliku krasi više karakterističnih detalja koji se nalaze i na drugim Blaževim slikama. Njegovo autorstvo na neki način potvrđuje i pas u kojemu se prepoznaje stara hrvatska autohtona pasmina Posavskog goniča.
Po fra Stipi Nosiću, koji je izradio i tumač mogućih likova slike, tematika, figure i poruke slike upućuju na rad ovog glasovitog slikara koji je zasigurno dobro poznavao teologiju i franjevačku povijest. Sakralni opus Blaža Jurjeva i njegov rad po franjevačkim samostanima i crkvama idu Nosićevoj tvrdnji u prilog.
Tumač likova slike Gospe od Milosti
1 Lav, atribut evanđelista Marka s natpisom: VICIT LEO DE TRIBU IUDA RADIX DAVID.
2 Leteći bik, atribut evanđelista Luke s natpisom: AVE GRACIA PLENA DOMINVS TECVM.
3 Anđeo, atribut evanđelista Mateja s natpisom: QUOD ENIM IN EA NATUM EST DE SPIRITU SANCTO EST.
4 Orao, atribut evanđelista Ivana s natpisom: VERBV(M) CARO FACTV(M) EST ET HABITAVIT IN NOBIS.
5 Sveti Ivan Krstitelj.
6 Sveti Pavao.
7 Sveti Petar.
8 Sveti Stjepan, prvomučenik.
9 Sveti Jeronim.
10 Papa Nikola IV., svjetovnog imena Girolamo Masci d`Ascoli, porijeklom Lisciano (Ascoli Piceno), bio je zadarski franjevac. Prije nego je postao papa vršio je službu gvardijana samostana, provincijalnog ministra (1272.) provincije. Bio je 191. papa Katoličke crkve od 22. veljače 1288. do 4. travnja 1292.
11 Sveti Ljudevit (1214. – 1270.), zaštitnik Franjevačkog svjetovnog reda.
12 Sveti Dominik, osnivač Reda propovjednika.
13 Sveti Franjo Asiški, osnivač Franjevačkog reda.
14 Sveti Antun Padovanski.
15 Sveta Marija Magdalena.
16 Sveta Elizabeta Ugarska ili Türinška (1207. – 1231.) zaštitnica Franjevačkog svjetovnog reda.
17 Sveta Klara Asiška utemeljiteljica Reda klarisa.
18 Sveta Katarina Aleksandrijska.
19 Elizabeta Kotromanić (bez krune). Bila je kraljica dok je njezin muž Ludovik bio živ.
20 Hedwiga, kćerka Ludovika I i Elizabete Kotromanić. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je svetom u Krakovu 8. srpnja 1997.
21 Hedwigina sestra Marija.
22 Elizabeta (1305. – 1380.), majka Ludovika I.
23 Natpis, preuzet iz franjevačke centralne Crkve Santa Maria in Ara coeli u Rimu.
24 Prizor Prikazanja u hramu.
25 „Plava mrlja” koja krije pticu pelikana ili anđela?
26 Hram (crkva).
27 Isus na križu, a ispod križa su: Marija Isusova Majka, Marija Magdalena, Marija Kleofa sestra njegove Majke, i „učenik koga je Isus ljubio”.
28 Stablo cedra.
29 Papa Nikola IV.
30 Kraljica Elizabeta Kotromanić (oko 1340. – 1387.)., žena Ludovika I.
31 Sveti Franjo Asiški (autoportret slikara).
32 Posavski gonič.
33 Ludovik I. (1326. – 1382.), hrvatsko-ugarski kralj.
34 Katarina, kći Ludovika I. i Elizabete, umrla kao dijete u dobi od osam godina.
35 Marija, kći Ludovika I. i Elizabete Kotromanić.
36 Hedwiga, kći Ludovika I. i Elizabete Kotromanić, postala je 1384. Poljska kraljica.
37 Elizabeta (1305. – 1380.) majka Ludovika I.
38 Nikola Matafar (potkraj 13. stoljeća – 1367.), ili sveti Ljudevit (1274. – 1297.), biskup Toulousa.
39 Hrvatsko-dalmatinski ban Ivan Ćuz (1331.?, – 1381.?).
40 Franjo Jurjević (de Georgis), vitez kralja Ludovika I.
41 Blaženi Jakov Zadranin („Giacomo Illirico”) (oko 1400. – 1496).
42 Sveti Antun Padovanski.
43 Sveti Jakov Markijski.
44 Sveti Jeronim.
45 Vranski prior Balduin Cornuti.
46. Agneza Ugarska (1280. – 1364.).
47. Agneza Ugarska.
