Godine 1985. Poštanska služba SAD izdala je poštansku marku u čast Waltera Lippmanna (1889-1974), čovjeka koji je dva puta primio Pulitzerovu nagradu i čovjeku koji je svojedobno postao heroj pisane riječi i čiji bi pogledi nužno trebali i današnjem svijetu.
Generacije ga pamte ne samo po sjajnom peru ili po blistavoj rubrici “Today and Tomorrow” koji je godinama pisao u američkom listu “New York Tribune”. Pamte ga po objektivnosti i briljantnim analizama etičkih i političkih pitanja koje su uvijek bile jasna pouka i čovjeku s ulice i državniku i poslovnom čovjeku. Stvarao je javno mnijenje jer je svaki suvremeni događaj bez emocija znao staviti u pravo odnos prema prošlosti i prema budućnosti. Mnoge misli Waltera Lippmana ostale su poslovične, a neke kao da su čak i “proročanske”. U svojoj knjizi “Drift and Mastery” (1914.) Lippmann je između ostalog napisao: “Mi smo nesređeni do korijena svoga bića. Ukratko, puno smo brže izmijenili naš okoliš nego što smo sposobni izmijeniti sebe”.
Meni se posebno sviđa nešto što je rekao 1961. “Ne mislim da bi starci trebali pripremati ratove u kojima će se tući mladi”. Bilo je to 1961., dakle prije više od 60 godina, i ta njegova misao ni danas nije ništa manje aktualna i vrijedna nego onda (u vrijeme Prvog svjetskog rata, atomskog napada na Hirošimu i Nagasaki, rata u Vijetnamu). Pri tome mislim na besramni Putinov napad na Ukrajinu.
