I na ovotjednoj sjednici Gradskog vijeća rasprava na izvještaj o poslovanju Hrvatskog narodnog kazališta Zadar (HNK) za 2020. godini, uobičajeno se vodila na relaciji SDP-ove vijećnice Danijele Vukoše i ravnatelja Renata Švorinić.
Ona je kao uvijek govorila o potrebi promjene kazališnog programa, a on je to sveo na kazalištu estetiku i činjenicu da je vijećnica kolerik, a on melankolik.
Na pitanje vijećnice o sukobu interesa prema kojem se na daskama uprizorio tekst predsjednik Kazališnog vijeća, Živka Nižića: A di smo sad moja Stoša, Švorinić je odagnao svaku pomisao na to.
– Taj tekst je nama ustupljen “pro bono”. Ja sam ga naručio jer sam želio da se napravio „homage” Zadru kakvog više nema, rekao je ravnatelj HNK Zadar koje je 2012. bilo suizdavač knjigu Od Foše do Atlantide, u kojoj su objavljena dva Nižićeva teksta prema kojem su napravljene dvije kazališne predstave u zadarskom kazalištu.
“A di smo sad, moja Stoše”, premijerno izvedena ove godine, završetak je trilogije Nižićeve sage o Zadru.
– Zadarskog kazališta prije mog dolaska nije bilo na kazališnoj mapi, ustvrdio je Švorinić koji je ravnateljem postao 2003. godine. Vijećnica Vukoša izrazila je uvjerenje kako će on dobiti i novi mandat. Ali zadarsko kazalište nadalje neće doživjeti veće promjene.
– Nije problem zaposliti 10 glumaca i tada imamo repertoarno kazalište. A je li imamo publiku za to, pitat će i sam odgovoriti dugogodišnji ravnatelj – nemamo. A čemu se onda plaća i radi strategija razvoja HNK Zadar. Taj plan bit će gotov na jesen, informirao je ravnatelj Švorinić na pitanje HDZ-ove vijećnice Marjane Bakmaz, koja je u Upravnom vijeću zamijenila Radu Šimičevića.
