Tijekom Županijskih dana glumci Kazališta lutaka Zadar tradicionalno su obilazili mala mjesta na području čitave županije donoseći djeci radost svojim predstavama. Kako ove godine to nije moguće, ponudili su dvije predstave koje možete pogledati iz udobnosti svog doma.
Do konca mjeseca travnja zainteresirani mogu pogledati dvije izvrsne i višestruko nagrađivane predstave Kazališta lutaka Zadar. Jedna je za odrasle, druga za djecu (što ne znači da i odrasli ne mogu jednako u njoj uživati). Radi se o izvrsnim i višestruko nagrađivanim predstave našeg Kazališta – “Michelangelo Buonarroti” i “Drago Č. i tvornica čokolade”.
Krležina drama o tajni, veličini i tragici umjetničkog stvaranja ,s jedne strane, problematizira uvijek aktualan odnos umjetnika i vlasti ,a s druge strane Michelangelova borba itekako podsjeća na naše svakodnevne muke oko najnužnije materijalne egzistencije.
Govoreći o upitnosti umjetničkog smisla u ovom besmislu, Krleža u “Michelangelu Buonarrotiju” kao i u cijelom ciklusu “Legendi”, provlači bogohulnu tezu da je čovjek stvorio Boga, a ne Bog čovjeka. Živimo u vremenu, kad sami stvaramo svoje bogove. Tko su oni? Političari, medijske zvijezde, celebrity…
Dječjoj publici namijenjena je predstava Drago Č. i tvornica čokolade koja je bila nominirana 2012. godine za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini u kategoriji predstava za djecu i mlade i lutkarskih predstava.
U središtu je priče siromašan Drago Č., koji s roditeljima (otac mu je upravo otpušten iz tvornice zubne paste) te dvoje bakā i djedova dijeli kućerak. Kada ekscentrični vlasnik tvornice Wonka čija je čokolada internacionalno poznata, objavi gradu i svijetu da traži dostojnog nasljednika svog bogatstva, Drago Č. sanja da će upravo on biti jedan od kandidata. Kandidatom postaju samo petorica sretnika – djeca koja u jednoj od čokoladica pronađu zlatnu kartu, te otkrićem zarade boravak u tvornici čudnjikavog Willya Wonke. Kako je odvajanje od ionako skromnog budžeta Draginim roditeljima bilo nemoguća misija, Drago Č. žuđenu čokoladicu kupuje od novca koji je pronašao na ulici, te se time pridružuje ostalim klincima – debeljku iz Njemačke, razmaženoj kćeri tajkuna iz tranzicijske Europe, ambicioznoj Talijanki koja obožava napuhavati balone od žvakaće gume te pokvarenom ovisniku o video igrama iz Japana. Kako je uz svako dijete morao doći i pratitelj, Dragu prati njegov skromni djed koji je nekad davno i sam radio za Wonku. U razgledavanju tvornice i otkrivanju svih njezinih čuda klinci otkrivaju svoje mane, posebice svoju sebičnu stranu, te ih, kako to već u pričama biva, zadesi pravična sudbina, popraćena adekvatnim glazbenim brojem…
