vne udruge Art Forum Zadar te Dana Grada Zadra otvorena tradicionalna 14. Interkulturalna art – promocija – Zadar 2020. Kako je istaknuto na otvaranju, dugi put ispunjen je ustrajnim promicanjem umjetnosti, okupljanjem umjetnika i njihovih kreacija kroz izložbene aktivnosti i isticanje univerzalnosti estetičkih poruka. Likovne kreacije 35 umjetnika ističu se raznolikim slikovnim poetikama i različitim izvedbenim tehnikama, u primjetnoj težnji ostvarenja kompozicijskih cjelina.
U povodu 25 godina djelovanja udruge razgovarali smo s predsjednikom udruge Borisom Žužom i tajnikom Radom Zrilićem.
* Koji je smisao umjetničkog stvaranja danas?
– Ideja činjenja tj. praktičnog djelovanja u vlastitom prirodnom okruženju prva je i najljudskija, kao svojevrsni oblik oplemenjivanja životne stvarnosti. Prostori umjetničkog u svojoj širini nude mogućnosti stalnog propitivanja i otkrivanja novih stvaralačkih puteva. Mijenjajući smislenost svojih kreacija umjetnik na posredan način utječe i na mijenjanje društvene okoline otkrivanjem novih prostora slobode, kaže Žuža.
* Čini se da su izložbe postale događaj samo za izlagače, zašto nije moguće doprijeti do šire publike?
– U tom cilju potrebna je ustrajna i kvalitetna edukacija ljudske individue još od osnovnoškolskog uzrasta, da bi kasnije mogao pokušati razumjeti čin umjetničkog stvaranja i njegov krajnji rezultat – umjetničko djelo. U tom cilju direktni kontakt daje najbolji uvid u veličinu kompozicijskih slagalica. Pitanje promocije umjetnosti, ali i ispunjavanje vlastite duhovnosti umjetničkim sadržajima govori o razini razvijenosti nekog društva bilo u prošlim, bilo u sadašnjim trenucima ili u nekoj daljoj budućnosti. Uvijek se postavlja pitanje razvijanja vlastitih potencijala pa tako i onih povezanih s umjetničkim stvaralaštvom, bilo kao konzument bilo kao stvaratelj.
* Udruga djeluje 25 godina, mislite li da sveukupna nastojanja i djelovanje imaju pravi odjek i postižu puni smisao u zajednici?
– Djelovanje Likovne udruge ART FORUM ZADAR koncipirano je od svojih početaka na slobodnoj prezentaciji različito zamišljenih umjetničkih kreacija i izražajnih poetika bez ograničenja. Promišljanje o estetičko-etičkoj odnosno humanoj vrijednosti ljudske egzistencije upućuje na činjenicu da bi kvaliteta življenja ljudske jedinke trebala biti istinski društveni cilj. U tom smislu i potrebe za različitim kulturno-umjetničkim sadržajima trebaju imati dostupnost kao bitni elementi u životu društvene zajednice.
* Stvarni autor djeluje kao senzibilni pojedinac i kao takav prepoznaje i detektira stanje, nudeći pogled na narušenu ravnotežu, nije li onda takav dragocjen?
– Umjetnik svakako zaslužuje svekoliku pažnju i uvažavanje jer svojim djelovanjem i stvaralaštvom unosi elemente uzvišene harmonije u svijet koji nas okružuje, ispunjavajući ga pozitivnim vibracijama. Umjetnost je uvijek i iznova podložna promjenama. U tom kontekstu posebnu pažnju zaslužuju osobiti pojedinci koji svojim djelom pomiču granice spoznaje te upućuju na neke izvjesnije mogućnosti. U našem vremenu svjedočimo nevjerojatnom protoku informacija te je primjetno nestajanje smislenosti. Stvara se lažna surogat fascinacija masovnim medijima koji postaju glavni izvor sveopće manipulacije. Najnoviji tip jezika, informatički, postao je još operativniji u tom smislu. Taj višak virtualne nestvarnosti kao svoj učinak proizvodi manjak toliko potrebne izvjesnosti mogućnosti, zaključuje Žuža.
Zrilić: Umjetniku su potrebni društvena i osobna sloboda i hrabrost
– Sva pitanja zaokružio bih odgovorom pozivajući se na Abrahama Maslowa i njegovu humanističku teoriju ličnosti. Naime, on govori o potrebi ljudskog bića za samoaktualizacijom gdje je stvaralački čin krajnja najkvalitetnija manifestacija ostvarene osobe. Naglašavam kako Maslow to zove potrebom, ne samo mogućnošću i stavlja na vrh svoje piramide ljudskih potreba. Pri tome ističe i neke od najbitnijih karakteristika ostvarene osobe, konkretno; originalno viđenje svijeta i života, precizno razlikovanje alata od ciljeva, neovisnost o kulturi u koju smo uronjeni, potrebu za povlačenjem u samoću i tako dalje… Uz poseban naglasak na neprekinutom i nikad završenom radu na “projektu svoga života”. To korespondira s Kandynskim i njegovim tezama kako tek rast i razvoj pojedinca u sebi za sebe kao posljedicu ima novu “razinu” pri izvedbi djela i kako se to ne može umjetno izvesti. Konačno, stvaran autor to i poštuje, i zapravo ne zna koliko radova “ima u njemu”, odnosno svaka dostignuta razina morala bi se napuštati u korist novog istraživanja a za to je potrebna kako društvena tako i osobna sloboda i hrabrost i u tome je težina stvaralaštva, kaže Rade Zrilić.
