Sanja Petrovski, poznata zadarska plesačica, koreografkinja, plesna pedagoginja, umjetnička voditeljica i osnivačica Zadarskog plesnog ansambla, nakon više od 40 godina umjetničkog djelovanja, zaplesala je u glavnoj ulozi u novom video projektu turističke agencije Adriatic Luxury Villas pod redateljskom palicom Vladimira Mikete.
– Ideja se rodila kao plod dobro iskorištenog viška slobodnog vremena uslijed smanjenog obujma posla uzrokovanog korona krizom. Htjeli smo snimiti Zadar u izdanju u kakvom ga ne nalazimo u klasičnim turističkim videima i na promotivnim fotografijama. Prazne ulice i trgovi prikazali bi Zadar u njegovoj iskonskoj ljepoti, bez distrakcija. S tom idejom kontaktirali smo zadarskog redatelja, Vladimira Miketu koji je predložio i plesnu ulogu koju je utjelovila Sanja Petrovski. Sanjin kostim sašila je etablirana kostimografkinja zadarske nezavisne scene, Anita Goreta i tako je sve krenulo. Ovim videom htjeli smo prenijeti snažnu poruku, a ta je kako ne smijemo gubiti vrijeme, već iz ove situacije trebamo zajedno izvući što više možemo. Kraj ove krize moramo dočekati spremni i bez zaostataka jer kako i u videu kažemo: “Kad sve ovo prođe i kad se furešti vrate, neka nađu grad kakav dugo bia nije!” Izađimo iz ovoga pametniji za jednu tešku, ali veliku životnu lekciju, kažu Dujo Miočić i Kaltrina Čeku iz zadarske turističke agencije.
Ovaj video o praznom Zadru i posljedicama koje je novonastala situacija ostavila na njega, prepun je umjetničke simbolike i jakih emocija.
Naime, Sanja Petrovski u ulozi hotelske sobarice lucidno čisti prazan grad: usisava puste trgove, riba napuštene ulice, lašti prazne izloge – sve što jednoj hotelskoj sobarici ne priliči.
U jednom trenutku, gledajući svoj odraz lica u izlogu Hrvatskog Narodnog Kazališta, oslobađa se svoje stroge uniforme i frizure te započinje ples s praznim gradom i njegovim ulicama. Prazan grad Zadar postaje njena idealna plesna pozornica U njenom plesu se očituje nevjerojatna, kako plesna, tako i životna energija.
U video su ukomponirali i stihove Slavka Mikolčevića, koji je o Zadru pisao nakon drugog svjetskog rata u svojoj pjesmi “Srušeni Grad”. Samim time autori su htjeli naglasiti poveznicu između duha i morala koji su zavladali među njegovim žiteljima onda, kao i danas:
„Zadar sam ja. Zadar smo mi. Zadar su ljudi bez kojih života nema!”
