Europska unija ima 24 službena jezika, ali na europskom tlu postoji oko 250 jezika, od kojih će mnogi iščeznuti kad umru njihovi posljednji živući govornici. Na popisu jezika koji su pred izumiranjem čak tri su iz Hrvatske.
Na svijetu postoji šest do sedam tisuća jezika, a UNESCO predviđa da će gotovo polovina nestati do kraja stoljeća. Naime, lingvističko pravilo kaže da kad djeca prestanu učiti neki jezik, njegovi su dani odbrojani, piše Index.hr.
U Istri postoje dva jezika koja su pred izumiranjem. Istrorumunjski, kojim govore stanovnici u Žejanama na Ćićariji i u naseljima u dolini Boljunčice – Šušnjevici, Novoj Vasi, Jesenoviku, Brdu, Kostrčanima, Letaju – te nekoliko ljudi u Rijeci, Opatiji, Trstu i par iseljenika u Australiji i SAD-u, povijesni je dijalekt rumunjskog jezika.
Na jugu Istre još uvijek postoji istriotski jezik, koji je jako ugrožen jer njime govore samo stariji ljudi. Istriotski spada u skupinu predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka. Njegovo porijeklo još nije jasno. Neki hrvatski romanisti smatraju da je u svojoj najstarijoj fazi srodan dalmatskome, a većina talijanskih jezikoslovaca drži da je riječ o arhaičnim mletačkim govorima.
No u Hrvatskoj postoji još jedan jezik pred izumiranjem. Radi se, naime, o arbanaškom govoru, koji predstavlja arhaični oblik gegijskog narječja albanskog jezika. Njega su početkom 18. stoljeća u Hrvatsku donijeli albanski doseljenici, a originalno se koristio u području oko Bara i okolnom jugoistočnom dijelu Crne Gore. U Zadru i bližoj okolici još ima stanovnika koji se služe tim jezikom, a procjene broja korisnika kreću se od 500 do tisuću ljudi.
U Zadru je najveća promotorica arbanaškog jezika dr.sc. Maximiljana Barančić, koja je doktorirala upravo na arbanaškom govoru (Leksik arbanaškoga govora u Zadru kao odraz jezičnih dodira). Procjenjuje se da arbanaškim govori 500 govornika, a Barančić redovito održava tečajeve kojima nastoji govoru naučiti nove generacije.
Jezik je kritično ugrožen kad su njegovi najmlađi govornici generacija djedova i baka te se koristi rijetko i samo djelomično, dok se ozbiljno ugroženim jezikom smatra onaj koji osim generacije djedova i baka, poznaje i generacija roditelja, ali ga rijetko koristi i ne trudi se da ga prenese na sljedeću generaciju.
