Stamać je bio jedan od posljednjih homo universalisa

U Koncertnoj dvorani braće Bersa u Zadru danas je održan pjesnički memento u povodu 80. obljetnice rođenja akademika Ante Stamaća “Vječnost na plavetnom žalu”. Sveučilišna profesorica prof. dr. sc. Vanda Babić rekla je kako je događaj prilika da se nazočni prisjete velikog pjesnika, teoretika književnosti, esejista i prevoditelja, violinista, sveučilišnog profesora i akademika HAZU-a no prije svega prijatelja i našeg sugrađanina

– Riječ je o čovjeku koji je na tisuću načina obilježio svoj zemaljski hod, ostavio nam pečate i korake, pročistio putove kako bismo mogli brže i lakše kroz naša življenja. Danas bi napunio 80. rođendan i mi, njegovi studenti, kolege, prijatelji pjesničkim mementom želimo izreći radost što smo dijelili isto vrijeme, i jedno hvala, rekla je Babić.

„U Zadru sam proveo svoje mladenačke dane, za koje se obično kaže da su najljepši i najkreativniji u životu. Gimnazija, glazbena škola, šahovski klub, potom prijatelji s kojima do dana današnjeg nisam izgubio dodir, presudno su me usmjerili tijekom čitavog kasnijeg života. Možda je tuga razorenog grada, u kojem sam proboravio mladost, presudno utjecala i na rasapnu žalost, koja se osjeća u mojim pjesmama. Cijelog sam života na ovaj ili onaj način ostao vezan uz Zadar”, citirala je potom velikog akademika.

Podsjetila je kako je 1957. godine isključen je iz svih škola tadašnje države SFRJ, stigmatiziran zbog hrvatstva, osuđen na sedam mjeseci zatvora zajedno sa skupinom zadarskih gimnazijalaca te poslan na Goli otok na kojemu je izdržao kaznu. 1958. i 1959. privatno završava sedmi i osmi razred gimnazije.

– Ante Stamać jedan je od posljednjih homo universalisa hrvatske kulturne scene, i po naobrazbi i po širini djelatnosti.” „Omiljeni profesor, pisac, esejist i prevoditelj bio je tajno zaljubljen u snagu poezije i hrvatskog jezika. Od njega smo naučili kako ostati svoj i postojan bez obzira na vrijeme, zašto je važno govoriti hrvatskim jezičnim standardom, zašto ne vjerovati medijima onda, a nekmoli sada, zašto je važno biti čovjeku čovjek a ne vuk. Upravo to je najvažnije što nas je prof. Stamać pokušao naučiti. Biti čovjek. Kolega kolegi. Prijatelj prijatelju. Je li uspio? Jest, jer mi smo se ovdje skupili obilježiti dan rođenja našeg profesora i prijatelja. To govori ako i nismo naučili makar smo na dobro putu, zaključila je Babić.

Zahvalila je izvođečima, recitatori Jošku Ševi i profesorima i učenicima Glazbene škole Blagoja Berse, Dubravki Brezak Stamać koja jew otvorila arhive i fotografijem, uredu Grada Zadra na čelu s gradonačelnikom Brankom Dukićem, Upravnom Odjelu za odgoj i školstvo na čelu s Josom Nekićem i Narodnom muzeju Zadar.